Jeste li od onih koji stalno imaju sluÅ¡alice u uÅ¡ima – u Å¡etnji, u vožnji ili sluÅ¡ate glazbu kod kuće i jedva čekate kraj tjedna da krenete na vaÅ¡e omiljeno mjesto… na ples?

Jedna sam od takvih i muzika na mene djeluje kao nepresuÅ¡no vrelo emocija – veselje i zadovoljstvo prije svega i ne mogu zamisliti trenutak u kojemu nema glazbe. Nije li i vama tako?

Bez obzira o kojem se žanru radilo glazba je ono Å¡to nas pokreće, daje nam energiju da proguramo novi radni tjedan, jer znamo da se i on bliži.. novi glazbeni trenutak sreće! Od malena sam proÅ¡la zaista sve – od hip-hopa, domaće, popa i cajki, da bi danas zastala na pravoj elektronskoj glazbi, a najviÅ¡e technu i goi.

Morala sam napisati “pravoj”, jer je zaista grozno Å¡to se odvija na ovoj usputnoj sceni, koja zarađuje na veliko, a za pravo ljudi ne dolaze tamo da bi uživali u glazbi. Tamo su da odrade svoje druÅ¡tvene uloge, a glazba je samo sporedni dio toga. Vezano za event čije ime neću spominjati, zanimljiv je bio komentar jednog mladog momka: “Oni tamo ne dolaze zbog muzike”. I naravno, radi se o komercijalnoj glazbi, glazbi bez ikakve emocije koja se upila u sve pore glazbene scene i tu je da je zagadi i važna je samo lova.

I da, imam pravo izreći svoje miÅ¡ljenje i reći da nema uživanja u toj glazbi za mase, prvenstveno mislim na otpad koji se servira na Zrću i sličnim mjestima. Bilo je kvalitetno do određenog trenutka, ali na žalost sve odlazi u krivome smjeru, jer se svi grabaju za novcem, pa je i Zrće preplavljeno hrpom loÅ¡ih “artista” koji uniÅ¡tavaju pravu glazbu i ono Å¡to bi elektronska glazba trebala biti. Ima joÅ¡ pokoji dobar event tamo, da me ne bi odmah netko hvatao za riječ, ali većinom je to pravi otpad od muzike.

Smeta me, jer sve je više neinformiranih koji kažu da slušaju techno, a nemaju veze s njim. I ne znaju..ne znaju da je techno kultura i ima svoju povijest, ima svoju dušu, kao i trance i druga glazba. I teško je trpjeti neznanje, a još teže lošu muziku.

Ali tko sam ja da uopće neÅ¡to loÅ¡e kažem ili da iÅ¡ta prigovorim.. za mene postoje moja sretna mjesta na koja mogu bezbrižno otići i znati da me tamo čeka divna skupina ljudi koji pleÅ¡u kako ja pleÅ¡em i koji osjećaju Å¡to i ja osjećam. To je prava bit svega i tko god to nije osjetio ne zna Å¡to je uživanje, barem u ovoj sferi života. Doći na party i prepoznati sva “lica”, ali ne ljude osobno, već po njihovom plesu.. i osjećati se dobro u njihovom druÅ¡tvu, jer znaÅ¡ da su i oni tu zbog istog osjećaja. To je doista neprocjenjivo.

Iz odličnog filma o povijesti Berlina,  moram se nadovezati na dio u kojemu se objašnjava zašto se radi selekcija na ulazu u klub Berghain.

“Mi radimo selekciju za te ljude, jer se jednostavno ne uklapaju. Nikada nisu doživjeli tu kulturu i ubijaju atmosferu u klubu.” Mislim da će se svaki partijaner složiti da osjeti loÅ¡u vibru kad su krivi ljudi na party-u, osjeća se da tu ne pripadaju. To se tiče i ostale ekipe koja misli da sluÅ¡a techno, koja misli da sluÅ¡a trance..

S druge strane elektronska glazba ipak živi i uz nekolicinu zagrebačkih klubova svatko može odabrati ono što je njemu najdraže. Postoje odlična mjesta na kojima je pogođen svaki živac u tijelu, na kojima si jednostavno na svome. I pitam se zašto nisu sva mjesta takva, zašto neki ljudi ne razumiju i još bitnije zašto ne čuju?

No opet, tko sam ja da pitam i kritiziram?

-MA-