Javnosti poznatiji kao Toxic ili jednostavno Grga, ovaj iskusni glazbeni maestro o svojim je trenutnim preokupacijama, budućim planovima, snovima, sjećanjima i daljnjim željama odlučio porazgovarati s nama te svim čitateljima UES Magazinea prenijeti barem dio glazbenog znanja i vlastite povijesti u svijetu elektronike!

Igor Grgić, poznatiji kao Toxic ili jednostavno Grga, zagrebački je DJ s preko trideset godina glazbenog staža. Od prvih nastupa osamdesetih godina pa sve do danas, ono što ga i dalje privlači i tjera u DJ vode je neizmjerna ljubav prema glazbi.  Kako sam napominje, ne može se zamisliti niti u jednom drugom poslu, iako je tokom godina svjedočio o brojnim, kako pozitivnim, tako i negativnim aspektima DJ karijere i underground scene općenito. Evo što nam je rekao…

UES: Što se trenutno događa u Toxicovom životu? Na kojim projektima radiš, pripremaš li kakve nastupe?

Toxic: Ovo ljeto mi je za razliku od prošlih dvadesetak bilo radno, pa trenutno osim dogovorenih nastupa vikendom ‘odmaram’. Veselim se nadolazećem projektu Damira Cuculića radnog naziva Zagreb Disco Festival koji će se održati krajem godine. Kako se radi o glazbi od prije tridesetak godina, nakon dugo vremena spojit ću svoje gremove i početi selektirati glazbu koju ću tamo prezentirati. Tu je i dalje dakako Get*HIGH projekt, na kojem radimo sva trojica – E-Base, T-Bo i ja.

Get HIGH crew – Toxic, T-Bo, E-Base

UES: Kako provodiš svoje slobodno vrijeme?

Toxic: U šetnji s mojom ljubavi – samoyedicom Bellom. Kad god mogu pobjegnem sa društvom mojih ‘staraca’ u prirodu, gdje živimo u skladu s prirodom i konzumiramo hranu i ostale plodove prirode. Kada sam doma gledam dokumentarce.

UES: Zašto ime Toxic? Je li Grga ikad zaživjelo kao dj ime?

Toxic: Ime Toxic sam počeo koristiti drugom polovicom devedesetih godina kada je bilo vrlo popularno imati strana DJ imena. Kada sam se počeo baviti dj-ingom u gradu nas je bila nekolicina, i svi su imali neke nadimke ili imena i prezimena pod kojima su nastupali. Mene su zbog prezimena zvali Grga, pa je taj nadimak ostao i u poslu. No, zadnjih dvadesetak godina nastupam isključivo kao Toxic.

Radijska karijera pa glazba

Prije gospodarenja dj pultom, Toxic je godinama karijeru gradio na radiju. Prvi kontakt s tim poslom ostvario je na ondašnjem Radiu 101, a više od 10 godina proveo je u Velikoj Gorici na RVG-u – “Bio sam samostalni autor i voditelj-urednik svojih emisija na kojima sam imao potpunu slobodu prezentiranja. Stvorio sam puno prijateljstava i kontakata koji su mi pomogli u daljnjem radu. Posao je bio izuzetno dobro plaćen, a nerijetko sam imao i sponzorstva svojih emisija.”

Ipak, kako sam kaže, najljepša radijska sjećanja veže uz Radio Cibonu. No nažalost i najlošija – “Taj radio je svakako najzaslužniji za ekspanziju elektronske scene, kako u Zagrebu, tako i po cijeloj zemlji. Od 24-satnog programa više od polovine svirala je klubska, elektronska glazba. Skoro svi važniji događaji popraćeni su na tom mediju. Najveće ikone svjetske house i techno glazbe gostovale su upravo u njezinom eteru. Loše uspomene se isto vežu za Cibonu jer za posao nismo bili plaćeni, pa smo kao pravi hrvatski radnici svojim radom glavešinama omogućili lagodan život u izobilju za njih i njihove naredne generacije.
Svoja radijska iskustva i veliku ljubav prema istome, Igor je sažeo rekavši – Radio mi je oduvijek bio veća ljubav nego rad u klubovima. Tako je i danas, no nažalost nemam priliku raditi na nekom od radija.”

UES: Kako je izgledao tvoj prvi dj nastup?

Toxic: Baš prvi prvi bio je u ondašnjem takozvanom ‘Pionirskom Kutiću’ moje osnovne škole u kojem su se priređivale ‘čage’ nekoliko puta godišnje povodom 1. Maja.. Tamo smo sa gremom i dva ‘kazića’ zabavljali ostale školarce mjuzom snimljenom s radija ili ploča kupljenih u ‘Nami’.

“Sa nepunih petnaest godina počeo sam to isto raditi u malo većem prostoru tadašnje ‘mjesne zajednice’, da bih nakon nekoliko mjeseci odsvirao svoj prvi pravi nastup u pravome klubu pred pravom, starijom publikom za koji sam bio i adekvatno plaćen” – bilo je to početkom 1984. u malome podrumskom klubu preko puta zagrebačkog velesajma zvanom ‘Arabesca’ – “Kolega iz kvarta išao je u srednju školu s Alexander Nardinom koji je tamo bio DJ. Upoznavši se sa Alexom, počela je moja prava DJ karijera.”

Nakon Arabesce, svirke su prešle u ‘Orlando’ klub u podrumu hotela Dubrovnik – “U to doba slušao sam radijske emisije svog idola Slavina Balena. Kako je Slaven tada radio u Kulušiću, počeo sam tamo izlaziti. Ondje sam upoznao još jednog DJ-a – Stipu Mušuru (R.I.P.) – koji mi je u sljedećih nekoliko godina dao najviše prilike za radom po cijeloj Hrvatskoj.”

Na pitanje bi li mogao zamisliti svoj život bez glazbe i/ili u nekom drugom zanimanju, Toxic je poput većine glazbenih zaljubljenika odgovorio da tako nešto jednostavno nije moguće. Iako je godinama radio u jednoj tvrci u Zagrebu, glazba je oduvijek budila posebnu strast. Kroz bogatu glazbenu karijeru surađivao je s brojnim, kako hrvatskim, tako i svjetskim imenima elektronske scene. U nekoliko je zagrebačkih klubova imao rezidenciju, a provodio je i brojne klupske programe kao što su Bodywork, FutureScope, Mega3polis, Get High, Body & Soul i drugi.

UES: Koja je tvoja najdraža glazbena rezidencija i zašto?

Toxic: Iako sam na početku karijere, pa i kasnije, većinom nastupao pred nekoliko tisuća ljudi oduvijek su mi draži bili manji klubovi sa probranom publikom. Svirao sam uz mnoštvo svjetskih DJ-a, no meni osobno ništa ne znači kada DJ u svojoj biografiji nabraja s kojim je ‘facama’ svirao. Publika onda dolazi isključivo zbog stranca, a ne zbog tebe kao što je to slučaj kada sviraš sam ili u manjim prostorima. Desetak godina boravka u Bestu proveo sam u njegovom tzv. V.I.P. prostoru neovisno o programima koji su se održavali na glavnom podiju. Od manjih klubova definitivno je to rezidencija zadnjih 6 godina Fanatica.

UES: Kako i sam kažeš, surađivao si s brojnim ljudima na sceni. Koju suradnju bi izdvojio, kao najzanimljiviju ili specifičnu po nečemu?

Toxic: Surađivao sam s puno različitih ljudi, no zadnjih dvadesetak godina svaka je suradnja, iako uspješna, brzo završila. Najčešće je to zbog pohlepe za zgrtanjem novaca druge strane, tako da ne bi želio posebno izdvajati.

U rujnu ove godine, Toxicov autorski program Get High obilježio je prvu godinu postojanja. Get High nastao je spontanom idejom između Grge, njegovog dugogodišnjeg kolege E-Base-a te bivšeg polaznika njegove DJ akademije T-Boa“Od samog početka nismo težili velikom program koji bi se stalno održavao, već smo jednostavno htjeli povremeno u različitim prostorima ljudima prenijeti svoju “briju”.”

Prvih nekoliko godina Get High se održavao u zagrebačkom klubu Fanatic, no zatvaranjem kluba ugasio se i sam program. Nekoliko godina poslije nanovo je oživio u One4One-u, današnjoj Cadenzi. Danas su dečki u stalnim pregovorima s raznim prostorima koji ne moraju nužno biti noćni klubovi. U moru Get High uspješnica, Toxic kao svoj najdraži parti izdvaja prošlogodišnji doček Nove godine u nedavno ponovo oživljenom klubu Boogaloo – “Doček je bio fantastičan, a ta vibra starog OTV-a se itekako vratila u obje dvorane, dok smo nas trojica cijelu noć svirali na prepunom, meni omiljenom ‘malom flooru’ današnjeg Boogalooa.”

“Povratak Undergrounda u manje klubove postigao je polako, ali sigurno dizanje scene”

UES: Tokom karijere živio si izvan Hrvatske. U čemu je razlika undergrounda vani i kod nas?

Toxic: Vani publika ima kulturu izlazaka, naslušana je svakakve glazbe i nije im bitno da se samo nabija. Za razliku od većine naše publike zadnjih dvadesetak godina.

UES: Što konkretno danas fali našoj sceni?

Toxic: Organizatori kojima nije bitna krađa i zgrtanje novaca. Na svu sreću takvih je sad sve manje.

UES: Koliko se po tvom mišljenju hrvatska elektronska scena promijenila u zadnjih tridesetak godina tokom koje joj daješ svoj doprinos?

Toxic: Od prokletog rata puno se promijenila demografska struktura stanovništva. To se vidi pogotovo zadnjih desetak godina kada smo svi svjedoci najezde istočnjačkog melosa. Od početka milenija sve je pomalo počelo padati.

Prema Grginim riječima, do potpune je stagnacije došlo između 2005. te 2006. godine. Veći klubovi tada su se počeli zatvarati dok su drugi promijenili glazbeni izričaj. Već spomenuti istočnjački melos u tom je razdoblju putem komercijalnih televizija uvučen među publiku.

– “Zanimanje za elektronsku glazbu palo je zbog niza ponavljanja istih DJ-a, nerijetko i nedolaskom istih, iako su ‘organizatori’ uredno masno naplaćivali ulaze kao da najavljeni gost svira u klubu te večeri. Zbog veće količine novaca u svojim đepovima, spomenuti ‘organizatori’ su često uz glavne ‘zvijezde’ večeri stavljali mlade neiskusne DJ-e koji su svirali besplatno, sretni i ponosni što uopće sviraju . Na svim plakatima i flyerima domaći dečki (ako su uopće najavljeni) bili su ispisani manjim slovima nego što je pisala cijena ulaznice ili sponzora. Tako šikaniranima naravno spuštena je cijena, dok su se stranci plaćali više nego igdje u Europi. S druge strane, drugi, komercijalniji vid zabave počeo je s ulaganjima u programe te posjetiocima nudio popratne sadržaje koji su do onda bili isključivo na eventima elektronske glazbe.”

Još jedna promjena scene tiče se opadanja zainteresiranosti ženskog dijela publike za elektroniku, što Toxic surovo pojašnjava

“ženski dio publike ubrzo je počeo izlaziti na komercijalnija mjesta. Naravno, droga koja je do onda bila vezana isključivo za tzv. ‘party’ publiku proširila se po klubovima – te dodaje – “danas su lijepe žene i prisustvo droge u klubu prva dva uvjeta za pun klub, dok je glazba na veliku žalost postala skroz nebitna stavka u noćnom provodu.”

UES: Što je najbitnije za dobar parti?

Toxic: Sinergija glazbe, dj-a, kulturne publike i svega ostalog. Prostor ima jako važnu ulogu. Vlasnici naših klubova nikako da shvate kako su razglas i osvjetljenje devedeset posto dobrog kluba (čast izuzecima dakako). Nažalost, kod nas klub čini glamurozni šank, a zadnjih godina prisustvo droge i prostitucije.

UES: Kakva je po tvom mišljenju budućnost elektronske scene i undergrounda u Hrvatskoj općenito?

Toxic: Zadnjih par godina nakon stagnacije i preživljavanja elektronike dogodila se dobra stvar koja je zaslužna za povratak iste. Otvorilo se puno klubova manjeg kapaciteta (nerijetko nekih tzv ‘kafića’ u kojima se nije naplaćivala ulaznica i gdje su veća gostovanja svedena na minimum. Zahvaljujući tome naši dečki (a zadnjih godina i cure) DJ-i postali su cjenjeniji i više su svirali. S novim generacijama došlo je dosta dobrih, kvalitetnih mlađih DJ-a koji danas polako preuzimaju primat od nas koji smo to bili od samog početka elektronske scene početkom ‘90ih godina. Eventi su se vratili u manje klubove, a s time je i publika mogla odabrati što želi. Upravo to, koliko se god činilo čudnim, doprinijelo je da su se u zadnjih godinu dvije polako počeli otvarati malo veći klubovi u kojima se naplaćuje ulaznica, a s time vodstvo kluba ulazi u programe dovodeći strane goste koji na svu sreću nisu toliko česti kao nekad, niti se ponavljaju kao što je to bio slučaj početkom milenija.  Konačno, kod nas dolaze umjetnici neke novije generacije, a ne kao do onda ‘reciklirani stari otpadnici’. Za to su zaslužni najprije voditelji klubova i organizatori koji su konačno sad ‘brijači’ (namjerno izbjegavam izraz partijaneri), ljudi koji vole elektroniku i žive taj život, a ne tuđinci s početka milenija koji su se preko noći pojavili u ‘našem svijetu’ i koji su bili zaslužni za propadanje scene..  Upravo taj povratak Underground glazbe u manje klubove i novo vodstvo istih postigao je polako, ali sigurno dizanje elektronske scene u Hrvata.

UES: Opiši nam svoj najdraži parti u životu.

Toxic: Teško pitanje. No ako pored svih moram odabrati baš jedan onda bi to bio svakako nastup 1996. u Nurnberskom klubu MACH 1., u vlasništvu bratića Hugo Bossa, gospodina Wolfganaga Bossa s kojim sam kasnije u nekoliko navrata surađivao, kako u Njemačkoj, tako i u Zagrebu.

MACH 1 klub smješten je u centru grada, podrumskog je tipa, kapaciteta cca 3000 ljudi. Sastoji se od 3 zasebna floora koja se pred jutro pretvaraju u jedan ogroman. Ondašnji resident kluba bio je Hakan Lidbo, tada dosta poznat u svijetu house glazbe. MACH 1 je inače jedini u svijetu imao privilegiju da mu nekoliko novogodišnjih dočeka svira onda jako popularni Boy George iz negdašnje skupine Culture Club.

“Zabavi nije bilo kraja niti jos trećeg dana neprekidnog plesa, da bi se nakon toga povukli u ‘odaje’ i nastavili se sa odabranom ekipom zabavljati još dan-dva. Gospodin Wolfgang Boss je nakon toga u par navrata bio dragi gost našeg grada te je nastupao u tadašnjem ‘Sokolu’. Privremeno je bio i interesent da otvori podružnicu svojeg MACH 1 kluba u nekadašnjem Rotor klubu.” – Do toga ipak nikad nije došlo.

Toxicovi nekadašnji idoli su Afrika Bambaataa, Egyptian Lover te Arthur Baker, makar ih danas baš i nema. Iako glazbenom klasom spada u vrhunske DJ-e, nikad se nije ozbiljnije pozabavio produkcijom…

– “Pokušao sam malo početkom ‘90ih, no nije me to nikad privlačilo kao prezentiranje tuđih djela publici. Krajem osamdesetih i početkom devedesetih sam se okušao u remiksiranju pojedinih domaćih izvođača, a jedno vrijeme sam surađivao s nekim od dance izvođača na njihovim prvim pločama” – Sveukupna priča ipak ga nije dovoljno privlačila, pa se ozbiljnije nastavio baviti prezentiranjem glazbe, što putem radija, što u klubovima. Iako su u današnje vrijeme DJ-i ujedno i producenti, Toxic smatra kako je ipak DJ taj koji će u svakom trenu moći ocijeniti što publici treba i pružiti joj to zadovoljstvo te pravi jasnu distinkciju dvaju, danas gotovo srodnih pojmova:

“Producent Eng. Producer (Produce – proizvod, doprinos, uspjeh..) – osoba koja nadgleda, kontrolira i upravlja stvaranjem proizvoda, odnosno skladbe. Vrhunski je poznavalac studijske opreme, poznaje glazbu i tržište… Disc Jockey (DJ) je pak osoba zadužena za prezentiranje glazbe.”

Ono što Toxica pokreće u ovom poslu svakako je neugasiva strast prema glazbi. Tako je u razgovoru ukratko rekao i što za njega zapravo znači biti dobar DJ:

– “Na prvom mjestu vrstan poznavaoc glazbe. Svakakve glazbe. Ne samo jedne vrste.. Što širi raspon poznavanja glazbe od samog početka (klasika, jazz, rock) do pojave prve klupske glazbe (Funk, Disco..) pa tako i tzv. Pop glazbe.. Uvijek sam polaznicima škole, a i svojim kolegama dj-ima govorio kako ne moraš voljeti pojedinu glazbu, no svakako ju moraš pratiti, slušati, poznavati i poštovati.”

Unatoč zahtijevanom poštovanju, priznaje kako sam osobno ne priznaje niti poštuje tzv. EDM niti ‘cajke’, pri čemu u ovo zadnje nikako ne svrstava pravu narodnu glazbu.

UES: Kada bi danas nanovo imao priliku nastupati u određenom klubu, koje bi to mjesto bilo?

Toxic: Kulušić i Lapidarij. Iako su to zapravo rock klubovi, tamo sam proveo prekrasne godine. U Čakovcu – Jappa/Barfly bar, a u Osijeku Oxygene.. Tamo sam godinama imao rezidencije. Osobno bih bio jako sretan da se ponovno otvori kultni Saloon (upućujem podršku obitelji Srezović). Iako tamo nisam u mladosti uopće zalazio, upravo sam u Saloonu simbolično obilježio svojih prvih dvadeset godina karijere, a nakon toga sam tamo odradio puno predivnih aftera. Na popisu je svakako i Sokol. U njemu sam započeo after programe koji su trajali nekoliko sezona. No koliko sam upoznat i on je danas jedan od tzv. zavičajnih klubova sa istočnjačkom ‘muzikom’.

UES: Koje tri trake bi naveo kao bezvremenske, one koje ti nikada ne mogu dosaditi, bez obzira koliko ih puta čuo ili pustio?

Toxic: Od plesne glazbe to su: HARRY THUMANN – Underwate, LIL’ MO’ YIN YANG – Reach, DER DRITTE RAUM – Hale Bopp.

U preko trideset godina karijere Igor Grgić svojim je glazbenim odabirom uljepšao brojne noći još brojnijoj publici. Istinski ljubitelj i nadasve veliki poznavaoc glazbe, već je duže vrijeme svjestan negativnih promjena na hrvatskoj elektronskoj sceni, ali ljubav prema glazbi i sviranju općenito, upravo je faktor koji ga i dalje tjera da svaki put nanovo stane za dj pult i raspameti publiku. Uz nadu u možda svjetlije sutra, Toxic jedino žali za budućim generacijama, jer kako sam kaže, “tko zna što će biti s vama mladima”. Unatoč pojedinim negativnostima ipak ne kani nikada odustati od načina života kao dj i svim ljubiteljima kvalitetne glazbe općenito poručuje: Glazba je sex za uho.

-S Toxicom razgovarala Paula O.-