Dragi svi, za početak kratka uvodna riječ… Nedavno sam proÅ¡vrljao novim portalom na naÅ¡oj virtualnoj sceni, svidio mi se pa sam kontaktirao uredniÅ¡tvo. Kako sam skužio da je rubrika ‘Kolumne’ joÅ¡ uvijek bila  prazna, ponudio sam nekoliko ideja i eto – već piÅ¡em uvodnu riječ.

Uostalom, najveća blagodat interneta upravo je mogućnost da svatko postane javni kritičar društva pa tako i jedan probisvijet poput mene koji vodi jedan mali disko i pušta mjuzu… Kome već sad idem na živce, nek klikne negdje drugdje…

[quote_right]…javna gnuÅ¡anja i razne inicijative protiv narodnjaka su idijotarija…[/quote_right]Do prije par godina bio sam među onima koji su se čudili i užasavali narodnjačkom/turbo folk trendu među mladima, a onda sam, jednom prilikom, naletio na grupicu mladih skejtera ispred zgrade koji su vježbali flipove i s mobitela sluÅ¡ali cajku. Nevjerojatno! Ni prije ni nakon te epizode nisam pohodio narodnjačke tulume, ali sam počeo podržavati taj trend i to iz dva razloga: Prvi je da me marginaliziranje cijele priče i omraženost među starijom generacijom (ili roditelja) neodoljivo podsjeća na tretman kojeg su 90-ih uživali rave partiji, a drugi je da su zloglasne folk zabave fino filtrirale publiku  i odvukle one koji izlaze ”tamo gdje ima ljudi”…

Druga epizoda koja je u meni ubila folk hejtera je priča u kojoj je jedan nekadaÅ¡nji panker prvoborac, a danas otac dvoje adolescenata ogorčen činjenicom da mu klinci sluÅ¡aju narodnjake i Å¡to ih fasciniraju Ceca, Seka i ostale starlete. Zaslijepljen vlastitim uvjerenjima nesretni otac zapravo ne vidi da su njegovi klinci pankeri svog doba i da mu prkose jednako kao Å¡to je i on prkosio svojim starcima irokezom i poderanim trapericama. Svaka generacija treba svoj bunt, a zabranjeno turbo folk voće, uz dodatno mistificiranje od strane medija i negativne reputacije koje prate mnoge narodnjačke zvijezde stvorile su upravo moderni bunt. No, da ne bi sad ispalo kako potenciram odlazak mladeži na narodnjake – i dalje među klincima ima metalaca, pankera, repera, ima ih koji idu na partije ili imaju bendove, ali ovisno o sredini, prestavljaju manjinu ili većinu…

[quote_left]….svaki bunt s vremenom prestaje biti bunt i postaje normalna pojava koja potom generira novi bunt…[/quote_left]Negdje između 2001. i 2004. sa mnom je često brijao i jedan frend kojem su jedini doticaji s elektronskom glazbom bili ti izlasci i nekoliko CD-ova koje sam mu spržio za auto. Al’ bio je dobro druÅ¡tvo, veseljak – napio bi se red bull-vodke i plesao raskopčane koÅ¡ulje. Danas ide na narodnjake, kaže ide mu cijela ekipa s posla, a njemu je svejedno. Vjerojatno i tamo rastura plesni podij… Popriličan broj takvih ekipa s podija je pomeo narodnjački val i, skupa s mojim frendom veseljakom, odveo i one, popraćene komentarima ”loÅ¡a ekipa”. A ta ”loÅ¡a ekipa”, ako baÅ¡ nije izrazito naporna i agresivna pa je stvarno loÅ¡a, zapravo je masa koju u izlascima ne vodi glazba – suÅ¡tinski konzumenti noćnog života nevezani za ijednu subkulturu. Odlazak te mase se, doduÅ¡e, odrazio na poslovanje mnogih klubova i potpuno promijenio scenu, koja je tek uslijed toga evoluirala u neÅ¡to nalik glazbenoj sceni s minimalnim brojem ”padobranaca”, a narodnjaci su joj odradili fenomenalan ”door selection”.

Sjetio sam se joÅ¡ nečeg Å¡to može biti dobar zaključak. Konačnog rjeÅ¡enja za narodnjački trend nema, a javna gnuÅ¡anja i razne inicijative protiv narodnjaka su idijotarija, no svaki bunt s vremenom prestaje biti bunt i postaje normalna pojava koja potom generira novi bunt, stoga za nekih 10-15 godina očekujte neki novu rave generaciju, koju će prekaljeni turbofolkeri mrsko gledati dok u nekoj uličici budu ispisivali ”Turbo Folk Is Not Dead”