Kad se nekom tko se amaterski ili profesionalno bavi bilo kakvom formom glazbenog novinarstva pruži prilika da u jednom tekstu povuče paralelu između dvoje toliko različitih glazbenika kao što su npr. Seth Troxler i Rambo Amadeus, takvo što se ne propušta.

Pogotovo ako je autor pritom i fan jednog od tih glazbenika. Ja, doduÅ¡e, nisam fan nijednog ni drugog – Ramba cijenim kao frika i zajebanta, dok Troxlera smatram jedinim pravim DJ superstarom nove generacije…

Obožavateljima lika i djela Antonija PuÅ¡ića a.k.a. Ramba Amadeusa odavno je poznato kako se dotični sprda i ruga manje-viÅ¡e svemu Å¡to ga okružuje, no osobno sam po prvi put obratio pažnju na njega nakon Å¡to je izbacio svoju urnebesnu parodiju na techno glazbu ”Jedno te isto” – odlična zajebancija putem koje sam se i neÅ¡to bolje upoznao s Rambovim sarkastičnim smislom za humor. Sama glazba mi nikad nije baÅ¡ sjela, al’ fore su mu genijalne.

No, ”Jedno te isto” me zapravo podsjetilo na period dok sam kao srednjoÅ¡kolac otkrio elektronsku glazbu i čari plesnog podija pa su me vrÅ¡njaci i kolege iz razreda pitali i čudili se: ”Kako to možeÅ¡ sluÅ¡ati? Pa to je uvijek jedno te isto!” Naravno, tadaÅ¡nje repetitivno techno nabijanje za takvu ekipu tada nije bila glazba, bilo da su im idoli bili Jimmy Page, Johnnie Ramone ili Kurt Cobain. A zapravo sam mnoge od njih nekoliko godina kasnije sreo na densfloru. DoduÅ¡e, tvrdokorni diparplovci i cepelinaÅ¡i nisu nikad izdali svoje rokerske duÅ¡e, al’ su se zato pankeri i reperi u jednom trenutku ipak otvorili prema elektronici. DruÅ¡tvo iz Prodigya i njihova interpretacija tu je odigrala ključnu ulogu i razbila tu ”jedno te isto” perspektivu, valjda zbog organske ritam sekcije i prepoznatljive prljavosti u zvuku, koja ju je ipak činila glazbom, a ne čekićanjem.

[quote_center]…tvrdokorni diparplovci i cepelinaÅ¡i nisu nikad izdali svoje rokerske duÅ¡e, al’ su se zato pankeri i reperi u jednom trenutku ipak otvorili prema elektronici.[/quote_center]

Koliko god se ignorantska ”jedno te isto” percepcija zadržala u narodu, razlike između žanrova u elektronskoj glazbi pa samim time i DJ setovima, atmosferi, folkloru, profilu publike i mjestu održavanja postajale su sve veće. Primjerice – jedan prljavi londonski tech house maraton s Wiggle DJ timom,  jedna  opskurna minimal techno jazbina uz Roberta Hooda i jedan Å¡minkerski cocktail deep & soulful party i Dimitri From Paris međusobno nemaju gotovo niÅ¡ta zajedničko osim kick-a. Ako u tu relaciju ukalkuliramo i drum’n’bass ili dubstep gubi se i ta sitna glazbena poveznica. Barem je tako bilo do prije nekoliko godina, kad nas je evolucija elektronske glazbe odvela, kakve li ironije, u smjeru Rambovog viđenja stvari. To je nedavno potvrdio i Seth Troxler, koji je, nostalgično se prisjećajući lijepih house pjesama iz 90-ih, zaključio kako velika većina DJ-a danas svira identičnu glazbu. I, doista, to nije daleko od istine.

[quote_center]…rezultat je da se danas glazba na klupskim večerima u produkciji lokalnih crewova kao Å¡to su UES, Cfsn, Reform ili inog i ne razlikuje baÅ¡ previÅ¡e.[/quote_center]

Ako uzmemo za primjer Ritchiea Hawtina, njegovi setovi prije 10-15 godina i danas su kao da sluÅ¡ate Metallicu prije i nakon Å¡to se James Hatfield oÅ¡iÅ¡ao. Isto vrijedi i za mnoge ostale koji su nekoć bili reprezentativni za neki sound. Bio to napredak ili ne, ali ako tu formulu prekopiramo na zagrebačku klupsku scenu, rezultat je da se danas glazba na klupskim večerima u produkciji lokalnih crewova kao Å¡to su UES, Cfsn, Reform ili inog i ne razlikuje baÅ¡ previÅ¡e. ViÅ¡e-manje većinom dominira vrlo slična tech-house Å¡ablona, koja se razlikuje samo u nijansama, Å¡to opet ponajviÅ¡e ovisi o ”backgroundu” pojedinog crewa ili DJ-a,  jesu li odrastali na technu, houseu ili drumbi, tehniciraju li u maniri techno DJ-a ili puÅ¡taju pjesme u disco ili house stilu…

[quote_center]…kolika je sama činjenica stapanja i približavanja većine elektronskih žanrova i subkultura pozitivna ili ne, ostavit ću svakom čitatelju na prosudbu.[/quote_center]

Najluđe je to Å¡to su se i neki ljetni beach barovi okuražili odstupiti od komercijalne EDM/RNB/HIP HOP selekcije i zakoračili prema omniprezentnom tech-houseu. Riječ je, doduÅ¡e, o ziceraÅ¡kom ili tzv. Beatport tech-houseu, no iskorak je očigledan. E, sad, kolika je sama činjenica stapanja i približavanja većine elektronskih žanrova i subkultura pozitivna ili ne, ostavit ću svakom čitatelju na prosudbu. Å to se mog stava tiče, prisjetit ću se jedne epizode jednog aftera na kojem sam jednom momku najprostije pokuÅ¡avao objasniti razlike među žanrovima tako da je ”tupci-tupci” uglavnom house, ”tkč-tkč” uglavnom techno, ”digi-digi” uglavnom elektro, a ”tup-ta-tupta” uglavnom dubstep. Danas ta priča baÅ¡ viÅ¡e ne drži vodu…