Nedavno me jedan stari frend na Fejsu povukao za jezik da jednu Å¡toriju posvetim važnosti razglasnog sistema ili kako se u slengu kaže ‘sounda’ u klubu. Äinjenica je da ta spika spada meÄu one vjeÄne teme kojima je veÄina vas svjedoÄila ili u njoj sudjelovala na nekom flooru ili afteru.
Malo sam oklijevao s tim da sluÄajno ne zabradzim u neke tehniÄke zavrzlame â prije svega zato Å¡to na tom podruÄju nisam baÅ¡ najbolje potkovan, a i osobno takve tematike smatram priliÄno dosadnim (pogotovo u pisanoj formi). No, jedan mi je Älanak o disko kulturi u bivÅ¡oj državi ipak otvorio moguÄnost da tu problematiku sagledam iz jednog drukÄijeg, meni bližeg aspektaâ¦
NaÅ¡a je ex-Jugoslavija bila svakakva država, nekom draga, nekom mrska, no manje je poznata Äinjenica da je disko bio duboko ukorijenjen u njenu pop kulturu. Ne samo da je do kraja 60-ih bila jedina socijalistiÄka zemlja sa Äak dva disko kluba (u Beogradu i Opatiji), veÄ je u tom trendu Å¡iÅ¡ala i neke zapadnoeuropske zemlje. Možda se pitate kakve to veze ima sa soundom u klubu? Globalno nikakve, ali lokalno je ipak ostavilo traga. BuduÄi da sam kao klinac uhvatio zadnji disko val prije rejverske metamorfoze, o jednoj njegovoj karakteristici mogu posvjedoÄiti i iz osobnog iskustva. Disko je, nedvojbeno, modernom clubbingu u nasljeÄe ostavio isklesan zanat DJ-a i beatmatching, gramofone, vinile, disko kuglu, stroboskop, dim maÅ¡inu te prepoznatljivi kiÄ, dekadenciju i trash glamur kojim je odisao, ali uglavnom se nijedan od tih klubova (osim možda njujorÅ¡kog Paradise Garagea) nije diÄio svojim soundom te ga stavljao u prvi plan kao neÅ¡to bitno Äime je privlaÄio goste. Ako uzmemo za primjer Studio 54, najpoznatiji disko svih vremena, Äiji se brend i danas eksploatira, jasno je da meÄu onim sjajnim, popularnim mitovima koje vežemo uz njega nema nijednog koji se tiÄe sounda. Na tim je postulatima ustrojen i Jugo-disko, koji je do kraja 80-ih u žario i palio, posebice u turistiÄkim mjestima. Primjerice, samo je Rijeka sa Å¡irom okolicom brojila 15-ak klubova. VeÄinu sam i posjetio na njihovom zalazu, no iako sam tada kao izbezumljeni tinejdžer malo toga kužio, a najmanje Å¡to znaÄi dobar sound, jasno se sjeÄam da se o tome u narodu nije uopÄe priÄalo, a joÅ¡ manje optereÄivaloâ¦
[quote_center]…tako i danas svjedoÄimo situacijama u kojima se ogroman novac ulaže u estetiku, a Å¡tedi na zvuku… [/quote_center]
Rave pokret promijenio je ritam noÄnog života, a s obzirom na postojeÄu infrastrukturu opremljenih klubova predviÄenih za cijelonoÄnu zabavu, svoje je utoÄiÅ¡te, sasvim logiÄno, pronaÅ¡ao u disko klubovima, od kojih su neki opstali do danaÅ¡njih dana. No, kad su strana DJ gostovanja uzela maha, Äesti komentari dotiÄnih bili su ”nice club, lousy soundsystem!” Potreba za kvalitetnijim zvukom ili bar apgrejdom i podeÅ¡avanjem postojeÄeg bila je sve jasnija napretkom glazbene produkcije, Å¡to je mnogim gazdama bilo neshvatljivo. Naime, disko percepcija kao misao vodilja u gospodarenju i otvaranju klubova u naÅ¡im je krajevima ostala dugo prisutna pa tako i danas svjedoÄimo situacijama u kojima se ogroman novac ulaže u estetiku, a Å¡tedi na zvuku â dogma koju je elektronska scena odavno i viÅ¡estruko demantirala. Ta je zabluda postala oÄita kad je prije cca 7-8 godina produkciju elektronske glazbe zahvatio val minimalizma koji nikako nije trpio lo-fi sound. Taj lo-fi je negdje bio toliko lo da je mogao samo djelomiÄno reproducirati neke ploÄe. Uslijed takvog zvuÄniÄkog Å¡uÅ¡tanja i ÄrÄkanja, minimal je u naÅ¡em kraju bilo bolje zaboravitiâ¦
U prvoj Å¡toriji sam iznio miÅ¡ljenje kako se elektronska scena tek nedavno formirala u pravu glazbenu scenu pa se tako napokon rijeÅ¡ila i tog ‘disko legasija’. Taj je progres manje-viÅ¡e djelo istoÄnoberlinske svite koja je nametnula svoje parametre kluba za elektronsku glazbu i klupsku antiestetiku u kojoj je sound na prvom mjestu, a sve ostalo na zadnjem. TamoÅ¡nji brutalni sistemi koji razvaljuju (ne)ureÄene interijere lako su osvojili plesnu gerilu željnu bassa koji im drma crijeva, a sam grad Berlin sa svojim je cijenama postao vrlo pristupaÄan svima koji žele provjeriti na Å¡to to liÄi. Ta je berlinska definicija zahvatila i jedan dio domaÄe scene pa se Äini da su Å¡torije naÅ¡ih roditelja o tome kako zaostajemo za civiliziranim svijetom bar u ovom segmentu na dobrom putu za ropotarnicu povijesti. BaÅ¡ kao i bljeÅ¡tavilo diskotekaâ¦
Stoga, kako kaže general Ante Gotovina â okrenimo se buduÄnosti!
