“Nakon jednokratnog, ali ambicioznog izleta u politiku u ožujku, vraćam se klasičnoj tematici i našim, lokal-scenaškim aktualnostima. Ovaj put uz minimalnu dozu sarkazma, a više začinjenu pozitivnim i optimističnim notama.” – riječi su kojima Arsen Pavešić započinje svoje nove “Štorije od floora…”

Možda se pitate odakle sad taj pozitivan val, kad sam onaj posljednji tekst završio u bojazni za budućnost… Jednostavno, jer angažiranom analizom na nekoliko polja i iz više izvora, bit ću slobodan, bez lažne skromnosti, proglasiti Zagreb trenutnim regionalnim liderom clubbinga.

Sad već vidim kako neki misle da trabunjam gluposti i kako jednom Beogradu nismo ni do koljena, a tu je još i Ljubljana, Novi Sad, itd. Svjestan sam, naravno, da osim nas, ima još nekih gradova u kojima se isto lijepo pleše i svira, ali i dalje slavodobitno stavljam ZeGe na prvo mjesto, jer ih, trenutno, sve šišamo. Svakako da (u slučaju Beograda) ne brojčano, ali sigurno da po entuzijazmu i zdravoj klimi na sceni.

Da se razumijemo, ne tako davno, Zagreb bi teško dospio i među prvih pet. Ta lagana uzlazna putanja koju bilježi zagrebački noćni život traje još tamo negdje od kraja 2014. Ono što se činilo kao kratkotrajni val, prerastao je u stabilnu klupsku scenu koja djeluje na nekoliko frontova, generira nove glazbene fuzije, organizacije i DJ-e. Ti novi nositelji uglavnom su pripadnici nove, svježe generacije kojima su se mudro priklonili i neki od onih starijih koji nisu izgubili vjeru u bolje dane plesa i zabave.

E, pa čini se kako su ti bolji dani ovdje, a postoji i tendencija da budu još bolji, jer u gradu s cca 800K stanovnika, gotovo svaki vikend imamo, u prosjeku, 5 događanja koje možemo svrstati u nekomercijalnu elektroniku. To se sve skupa odvija u 3 do 4 kluba na području grada, manjeg ili srednjeg kapaciteta koji rade redovito i još nekoliko lokacija, gdje se takvi programi održavaju periodično. I najbolje od svega je, što se čini kako u posljednje vrijeme svi, manje-više, posluju pozitivno.

Takvoj situaciji se onda priklanjaju i neki manji barovi koji se infiltriraju kao warm up ili after lokacije. I, da, miksa se praktički od utorka do nedjelje; nije riječ samo o vikend akciji… Uglavnom, napredak je evidentan, a koliko je atraktivan vidljivo je i prema stalnom porastu turista mlađe životne dobi koji se odlučuju provoditi produžene vikende u našem gradu. Iako nisam podrobno istraživao ostale aspekte noćnog života koje grad nudi, nisam stekao dojam da neki drugi oblici zabave pate. Lokali u centru grada su puni, koncerti uglavnom dobro posjećeni, a valjda rasturaju i narodnjaci…

Svi mi koji živimo od toga da ljudi noću izlaze i zabavljaju se, možemo biti sretni trenutnom situacijom i nadati se da će ona opstati, a zapravo, opservirajući i analizirajući čitavu tu renesansu noćnog života, nisam baš siguran da mogu ponuditi neko argumentirano objašnjenje. Neki tvrde da se standard u državi za nijansu popravio, a neki tvrde upravo suprotno – da je sve gore i da ljudi opet izlaze kako bi zaboravili na probleme. Vjerujem da ima i jednih i drugih, ali sam zapravo najbliže mišljenju da je tu najvažniju ulogu odigrala nova generacija mladih ljudi koja se zainteresirala za elektroničku glazbu i koja nosi taj val svježine kojim sve sada odiše.

Da ne ispadne kako neutemeljeno idealiziram trenutno stanje stvari, uzmimo kao uzorak jedan najmanji postotak tih mladih, onaj koji se odlučio malo dublje zagrepsti u glazbu i u tom se novom set up-u prihvatiti uloge DJ-a. Činjenica je, da se, čast izuzecima, duži niz godina čekalo na neku novu generaciju DJ-a koja će nositi gradsku scenu, onako kako je to izgledalo u najboljim danima clubbinga i – sad smo dobili grupicu od cca 10ak talentiranih momaka i djevojaka, čija je tehnika i glazbena selekcija na zavidnoj razini. Maja Pa, Tvrtko, Sladoled, After Neven, Lucija, Emir, Reversed Sentence, Art Lentz, Dodo,… samo su neka od tih novih imena koja sve češće (i zasluženo) viđamo u najavama zagrebačkih klubova. Ispričavam se onima koje ovaj put nisam imenovao, ali nije ni bitno, jer sam siguran da će mediji koji prate scenu još puno pisati o svima.

Iskoristit ću za kraj izlizanu staru izreku koja kaže da ”na mladima svijet ostaje”, ali ću dodati i to da ”na starima ostaje da u tom svijetu uživaju”…