Pogledajte dokumentarac ‘Sub Berlin: Priča o klubu Tresor’ kao uvertira u event ‘Tresor 25 Years’ Beck’sperience u Zagrebu!

Priča o Tresoru je priča o je jednom jedinstvenom labelu i klubu, koji su nastali u prašini starog podruma i koji su upijajući energiju ujedinjenog grada s vremenom postali institucije berlinske, ali i svjetske techno scene. Ukratko, Tresor je najpoznatiji njemački underground techno klub/label. Slobodno ćemo reći da je on (bilo kao klub ili kao record label, svejedno je) bio, a i ostao uz Detroit, najutjecajnija institucija techno glazbe.

Sam klub je osnovan u ožujuku 1991. godine, a sami počeci njegove priče sežu do tamo negdje 1988. godine, kada je elektronski label Interfisch otvorio house/techno klub UFO. Zbog financijskih problema Ufo je zatvoren 1990. godine. Nakon njegovog zatvaranja, šef Interfisch-a, Dimitri Hegemann i neki investitori u klub, nalaze novu lokaciju u istočnom Berlinu. Bilo je to samo par mjeseci prije njemačkog ujedinjenja. Prostor koji se nalazio ispod jedne stare napuštene zgrade se pokazao kao odlična lokacija za jedan takav underground klub. Budući kako je Berlin u to vrijeme bio plodno tlo za nove, inovativne i underground projekte, ubrzo nakon pokretanja kluba je došlo i do pokretanja labela Tresor Recordsa, listopada 1991. godine.

Bila su to vremena složenih političko-socijalnih gibanja, raspada istočnog bloka i ujedinjenja Njemačke. Situacija je bila takva da su se rušenjem berlinskog zida širom otvorila vrata prema istočnom Berlinu, proširile su se granice i gomile mladih ljudi iz istočnog i zapadnog dijela Berlina, željni slobode i dobre zabave, tražili su nekakvo utočište. Većina nadarenih berlinskih glazbenika i dj-a je to utočište našla u tom berlinskom klubu, a kasnije i labelu.

Klub Tresor je, počevši od 1991. godine, postao jedno od najznačajnijih techno lokacija na karti svijeta. Bio je to prvi berlinski techno klub i mjesto gdje se kontinuirano moglo upoznavati s techno i house glazbom. Atmosferu i apokaliptičko okruženje kluba, ruzinave željezne šipke koje razdvajaju posjetitelje od bara, strobe i glazba je nešto što se trebalo doživjeti. Mjesto gdje se elektronska glazba u potpunosti stopila s okruženjem. Nažalost, 16. travnja 2005. godine je došlo do zatvaranja kluba jer je grad prodao zemljište, na kojem se nalazio klub, investitorima koji su imali drugačiju viziju za taj prostor. Novi Tresor klub je otvoren 24. svibnja 2007. godine na novoj lokaciji.

U proteklih 25 godina Tresor je tako stvorio mnoge povijesne spomenike u glazbenoj i klupskoj povijesti grada. Od prvih setova na tri gramofona legendarnog Jeffa Millsa do grandioznih Tresor Park partyja, različitih poglavlja Loveparadea sa Sven Vathom 90-ih i od tada nebrojeno mnogo partyja koji nisu znali za spol, rasu niti dob, predstavljali su vrhunac klupskog iskustva njihovih posjetilaca.

Što se tiče labela, prvo izdanje na njemu je bilo „Sonic Destroyer“ (Tresor 1) projekta X-101, koji je bio Underground Resistance projekt iza kojeg su se krili Jeff Mills, Mike Banks i Robert Hood. Drugo izdanje je također bilo detroitskog porijekla. Bio je to Blake Baxter sa svojim “Dream Sequence” (Tresor 2). Otprilike prvih petnestak Tresor izdanja je bilo obilježeno suradnjom između ova dva grada čime je Tresor prvi pružio priliku detroitskim producentima da pokažu svijetu svoju viziju glazbe, tako da je to stvorilo jaku povezanost među glazbenicima Berlina i Detroita.

Pokušat ćemo nabrojati detroitske producente koji su do sada izdavali na ovom labelu: Blake Baxter, Jeff Mills, Mike Banks, Robert Hood, Eddy Flashin Fowlkes, Juan Atkins, Anthony Shakir, Optica Nerve, Scan 7, Jay Denham, Alan Oldham, Drexciya, Terrence Dixon, Daniel Bell, K. Hand, Shifted Phases (James Stinson), Octave One… Zadnje od suradnje između Tresora i producenata s područja Detroita je izdavanje odličnog Random Noise Generation albuma naslova “Off The Grid” (Tresor.227), Millsovog Blue Potential (Live With Montpellier Philharmonic Orchestra) DVD/CD izdanja (Tresor 223), te Juan Atkinsovog “The Berlin Sessions” (Tresor 215) albuma i Metroplexove retrospektive “20 Years Metroplex: 1985 – 2005” (Tresor 216).

Lista ostalih producenata koji su izdavali za Tresor nije nimalo manje impresivna od ovih gore navedenih; Thomas Fehlmann, Moritz von Oswald, Cristian Vogel, Joey Beltram, Neil Landstrumm, Pacou, Si Begg, Tobias Schmidt, Surgeon, Sender Berlin, 3ST, Leo Laker, Dave Tarrida, The Advent, Alexander Kowalski, Stewart S. Walker, Rok, Savvas Ysatis, Diskordia, Steve Rachmad, James Ruskin, Matthew Herbert, DJ Shufflemaster, Fumiya Tanaka, Ben Sims, Chester Beatty, Todd Bodine, Bill Youngman, Rumenige, Recyver Dogs, Regis, …

Bez Tresora, Berlin danas ne bi bio ono što danas i je. Iako će zvučati pretenciozno, točno je. Tresor je bio prototip izvanrednog kluba – samo moguć kao kombinacija pravog vremena, pravog mijesta, pravog sadržaja i odlučnih ljudi. Tresor je opstao zahvaljujući niskim rentama koje danas mnogi klubovi koriste i kopiraju te time oblikuju novi stil Berlina.

Kreativni ljudi širom svijeta hrle u Berlin koji ih inspirira. Prvo su došli u potrazi za novom muzikom, detroitskim technom, ali također i zbog misterioznih urbanih mijesta i nepostojećeg policijskog sata (posljedica zakona iz 1949.). Berlin je postao glavno mijesto okupljanja umijetnika u potrazi za inspiracijom i slobodom, a kasnije i za turiste. Takozvana noćna ekonomija je eksplodirala do nevjerovatnih granica, oblikujući kulturološki pejzaž grada. Implementirala je unutrašnju dinamiku života koja fascinira i privlači posjetioce iz cijelog svijeta. Danas berlinski model služi kao primjer velikim i malim gradovima na globalnom nivou. Poruka dvadesetpetogodišnjeg Tresora je ista kao što je i uvek bila: „Dajte ljudima mijesta da ostvare svoje ideje. Recite DA njhovim eksperimentima. Dopustite da se ostvare.”

Dokumentarac ‘Sub Berlin: Priča o klubu Tresor’ pogledajte pri vrhu teksta!