Skrenuta nam je pažnja na novi album porečkog producenta Dražena Dobrile pod čudnim aliasom PJC, poslušali smo ga i jako nam se svidio. S obzirom da nismo čuli za njega prije, odlučili smo saznati više o njemu i od njega o albumu, kao i od vlasnice etikete Family GroovesIzabele Hrabar.

UES: Bok. Možeš li se predstaviti svima koji do sad nisu čuli za tebe. Tko je Partito Jesus Comunista, i otkud takvo ime?

PJC: Partito Jesus Comunista je producent elektroničke glazbe iz Poreča. U mlađim danima svirao sam po raznim bendovima – od metala preko rocka i darka do eksperimentalnih projekata, a zadnjih sam godina više u elektronici, iako se ne odričem svojih korijena. Naravno, godine i godine intenzivnog slušanja i nešto manje intenzivnijeg bavljenja glazbom na mom su glazbenom ukusu ostavile traga, pa je isto tako i s produkcijom: nemam neki strogo definirani žanr već plovim od deep house-a do chillouta, jer su mi gotovo podjednako dragi razni pravci unutar elektronike a i suvremene glazbe općenito. Više od riječi svakako govori sama glazba, pa prepuštam ljudima da o meni zaključuju na osnovu toga.

Ime je nastalo potpuno spontano i bez puno filozofije: šetao sam Venecijom i naišao na zgradu komunističke partije na kojoj je, samo metar, dva dalje od srpa, čekića i petokrake, bila nekakva mini kapelica s likom Isusa Krista. Fascinirala me činjenica da na zgradi komunista mirno živi Isus, a takvo nešto kod nas, u zaostaloj Hrvatskoj nikad neće biti moguće. U tom kontekstu, pomirba “komunista” i “Crkve”, dakle suživot ljudi naizgled oprečnih političkih i svjetonazorskih stavova, i prihvaćanje svake različitosti, a na koncu i ona poznata “ljubi bližnjega svoga” za koju mislim da bi trebala biti zajednička i komunistima, i vjernicima (a često je ni jedni, ni drugi ne slijede kao nit vodilju u onome što rade) – sve te stvari utjelovljene su u ideji imena Partito Jesus Comunista. Dakle, to ime je u stvari personifikacija ljudske ljubavi, sloge, jedinstva, mira – onih vrijednosti koje propagiraju i Crkva i komunisti.

Rekao sam na početku da je ime nastalo “bez puno filozofije”? Hmmmm… 🙂

UES: Slušamo tvoj debut album, i moramo priznat da nam se jako sviđa. Koliko dugo je nastajao album, i kako bi ga predstavio domaćoj publici? Rađen je u suradnji s još nekim domaćim producentima…

PJC: Kada bismo sudili po tome kada je nastala najstarija stvar na albumu, a kada najnovija, ispalo bi da je album “Couch Guerilla” nastajo jako dugo. Ali izuzev jedne stvari koja je nastala u rujnu 2012., sve su stvari napravljene od rujna 2013. do veljače ove godine. Dakle, sezona jesen/zima 2013/2014. Nadam se, međutim, da će se album nositi i u proljeće, te nadasve ljeti.

Teško mi je govoriti o svojim stvarima, ali ako bih ga trebao u što kraćim crtama predstaviti publici upotrijebio bih izraz – eclectic house. Većina stvari ima klasičan 4×4 ritam, ali uvijek pokušavam ufurati neki drugačiji break, ili poneki sinkopirani udarac, ili atmosferu koja nije house… Naravno, tu je i par stvari van house žanra – malo electra, malo chillouta – ali opet sve napravljeno na neki moj način: s vokalima kakvi baš nisu uobičajeni u tom žanru ili s ponekim skoro-pa-blues gitarističkim solom (iako blues kao takav ne volim i nikad ga nisam volio; dakle, ni dok sam svirao gitaru u bendovima nisam volio sterotipe, naročito ne “stari dobri rock” i slična sranja).

U stvari, ne zanima me raditi nešto što je uobičajeno, što se već tisuću puta negdje čulo… Znam da to nije lako i da moje stvari vjerojatno podsjećaju na nekoga ili na nešto, ali barem pokušavam, pa kad mi netko kaže da sam u tome i uspio, nema veće sreće. Zato mi je izuzetno drago kad se netkome, kao što su Izabela i Silvio iz Family Grooves labela ili vi sa UESmag portala, to što radim svidi… Jer sve radim isključivo iz svog vlastitog gušta i bez nekih velikih pretenzija.

Inače, sve sam stvari producirao sam, izuzev trake “Calm” koju sam odradio zajedno s mojim dobrim frendom, DJ-em i producentom Marcom Grabberom. A uz mene, koji sam ipak odradio većinu vokala sam, na albumu mi dvije stvari pjeva Kristina Kalčić aka Vector Smart te jednu stvar Pop Jive. Osim nužnih snimanja vokala, gitara, itd., što sam odrađivao u svom home studiju, večinu sam albuma isproducirao i mixao na kauču. Eto, sad znate i otkud ime albuma “Couch Guerilla”.

Couch Guerilla
UES: Koju si opremu koristio u stvaranju albuma?

PJC: Macbook Pro, mikrofon Rode, midi synth Evolution, zvučnu karticu M-audio, monitore Genelec, slušalice Sennheiser, Gibson Les Paul električnu i Fender akustičnu gitara, a od softvera Logic X uz razne plug-inove i virtualne instrumente.

UES: Što misliš o toj domaćoj publici? Smatraš li da dovoljno cijene svoje izvođače i producente? Koga bi ti izdvojio od domaćih producenata da ih posebno cijeniš?

PJC: Publika ko publika. I na rock koncertima i na partyjima imaš budala i kvalitetnih ljudi koji o glazbi promišljaju na drugačiji način. Da imaju posao i novca vjerojatno bi više i cijenili domaće DJ-e, producente, promotore… Ovako, nemaš im šta zamjerit. Bar ne većini. Oni s kojima sam ja u kontaktu i plaćaju ulaznice za partyje, i kupuju muziku na netu, mislim da podržavaju scenu… Ne bih ovom prilikom izdvajao producente imenom i prezimenom, jer bi moglo zvučati stereotipno. Osim toga, nisam tu da sudim. Ali, činjenica je da ih ima ih puno kvalitetnih, i – barem je to moj dojam – da se producentska scena zadnjih godina baš budi.

UES: Iako ti je ovo debut izdanje, izdanja ti zapravo ne manjka. Koja bi od prethodnih izdanja posebno istaknuo, i preporučio našim čitateljima. Imaš li uspjeha na stranom tržištu i neki feedback od stranih producenata i DJ-a?

PJC: Pa u stvari, nisam baš nešto izdavao do sada. Imam jedan EP, “Last Day On Earth”, za Gentlemen Lounge Records, dvije stvari su mi se pojavile na kompilacijama Gentlemena i Family Groovesa, a jednu je moju koprodukciju s već spomenutim Marcom Grabberom – traku “Bollywood Dub” (pod imenom Grabber&Dobrilla) – objavio na svojoj kompilaciji francusko-grčki label Lovezone Records. I to je to što se elektronike tiče. Nemam nikakav naročit feedback iz inozemstva, osim sporadičnih komentara na Soundcloudu, Facebooku, Twitteru itd.

Family Grooves
“Family Grooves” je mlada ali agilna etiketa iz Trogira iza koje stoje Izabela i Silvio Hrabar, supružnici sa zajedničkom strašću prema elektroničkoj glazbi. Smisao FG etikete je da emitira glazbu, pozitivne vibracije i dobru volju iz Hrvatske u svijet.

”Surađujemo s velikim brojem producenata, od globalno priznatih imena pa sve do debitanata. Velikim dijelom nastojimo prezentirati producente iz regije, što se vidi po prethodnim izdanjima. Od samog početka demo inbox nam je konstantno zatrpan – i od tuda tako velik broj izdanja. Interes je ogroman, i kada bi izdavali rjeđe, na release bi se čekalo užasno dugo.”, poručuje nam Izabela Hrabar koja kaže da im za izbor traka nije bitan toliko žanr koliko originalnost, kvaliteta i trud umjetnika, koji su pronašli u PJC-u i njegovom novom albumu:

”Kako nam je sadržaj važniji od ambalaže, poslušali smo neke trake koje nam je poslao u sklopu natječaja za VA kompilaciju krajem prošle godine… i jako su nam se svidjele. Osjetili smo da bi se od takvog materijala mogao napraviti kvalitetan album, te smo mu isto i predložili. Rezultat je “Couch Guerilla”, i mi smo ponosni na to.

Kao poklon svim Facebook fanovima, FG etiketa i PJC su odlučili na besplatni download dati traku “Anywhere Will Be Fine”. Artwork covera albuma pripada Sanji Tudor, a zanimljivo je da je ovo prvo album izdanje na etiketi, iako iza sebe imaju već preko 40ak izdanja. Couch Guerilla izlazi 5. svibnja.

Comments are closed.