Britanski genetičar, Max Cooper, s vremenom se potpuno ostavio karijere u genetici kako bi svoj život  posvetio glazbi. Rođen je u Sjevernoj Irskoj, ali svoj glazbeni put odlučio je voditi stacioniran u Londonu, a dosad je izdao preko 50ak stvari i remikseva, te debut album ‘Human’.

Iako nema nikakvog glazbenog obrazovanja, Maxovo poznavanje genetike uvelike mu je pomoglo u načinu razmišljanja kod stvaranja glazbe, jer u studiju je fakultetski precizan i vođen čvrstom logikom stvari, kombinirajući različite stilove i elemente stvarajući glazbene ‘mutacije’ i ‘permutacije’. Ovog petka, 15. kolovoza, u sklopu Adriatica Nights, nastupit će u klubu Barbarella’s u Prosici, kraj Pirovca.

UES: Pozdrav, Max! Možeš li predstaviti sebe i svoju muziku hrvatskoj publici?

Max: Pozdrav, dolazim iz UK-a i producent sam elektronske glazbe koji je nedavno izdao album ‘Human’. Produciram sve od suvremenog klasičnog do dancefloor techna – i volim svirati duge DJ setove i kombinirati različite glazbene stilove.

UES: Ustvari si genetičar… Kako kombiniraš genetiku i glazbu, i koliko se to dvoje preklapa? Jesi li danas isključivo u glazbi ili genetika još dolazi u obzir? Smatraš li se više znanstvenikom ili glazbenikom?

Max: Radio sam kao znanstvenik dugi niz godina i pretpostavo sam da sam u tome doživotno, ali je na kraju muzika preuzela. Nisam imao mnogo glazbene pozadine, osim što sam čitav život strastveni ljubitelj muzike – što je danas i dovoljno, jer su računala srušila mnoge barijere kad je u pitanju glazbeno izražavanje.

Nemam nikakvog obrazovanja u glazbenoj teoriji ili produkciji. Prilazim produkcijskom procesu kroz princip pokušaja i pogreške, istražujući mogućnosti kako bi razumio vezu između onog što sam morao napraviti sa softwareom da bi dobio određeni glazbeni ugođaj. Slično je kako sam dobio i svoju diplomu, što je također bilo bazirano na računalu, a gdje sam se igrao s apstraktnim sustavom kako bi spoznao nešto novo. Nije svaka znanost po tom principu, naravno, ali ona za koju sam se ja najviše interesirao ima sličan kreativan proces.

Uvijek razmišljam o idejama za trake, poput neke slike ili koncepta kojeg bi mogao prikazati kroz glazbu…. Ponekad taj koncept može biti osjećaj, vrlo jaka emocija za nešto… Možda sam pogledao neki film ili prošetao šumom i ostao pogođen jakom emocijom, i dok je ta emocija svježa i jaka pokušam ju prevesti u glazbeno djelo. To je samo jedan od načina kako se pokrećem u stvaranju novih glazbenih formi, a usvajanje koncepata je vrlo koristan kreativan alat.

Max Cooper 1UES: Iako si u glazbenoj industriji već dugi niz godina, tek ove godine imamo priliku čluti tvoj debut album ‘Human’. Koja je priča iza albuma i kako to da ti je trebalo toliko dugo da bi ga izdao? ‘Sjediš’ li dugo na svojoj produkciji prije izdavanja? Jesi li svoj najveći kritičar?

Max: Album ‘Human’ radio sam zadnjih dvije ili tri godine, između ostalih projekata. Dugo mi je trebalo jer sam bio zauzet ostalim produkcijskim projektima, turnejama, i ono najvažnije, nisam baš bio spreman za album – imam osjećaj da se još uvijek razvijam i da imam još dalek put do tamo gdje bih volio biti u glazbenom smislu. Nisam htio požurivati nešto što ću mrziti 6 mjeseci kasnije, ili nešto što će ugurati u određenu žanrovsku policu. Htio sam iskoristiti priliku za eksperimentiranjem i odmicanjem od klasičnih elektronskih normi, pa je trebalo neko vrijeme da sve sjedne na mjesto.

Jesam li svoj najveći kritičar? Moji ukusi i produkcijski procesi su se dosta mijenjali. I dalje su tu standardne norme kod upotrebe detalja, koncepta, melodije i pokušaja komuniciranja emocija, ali iskreno, ne volim baš svoju ranu produkciju. Uvijek idem prema naprijed i pokušavam nešto novo i bolje. Eksperimentiram koliko mogu, i ponekad fulam željeno, ali s vremenom, nadam se, pronaći ću nešto vrijedno spomena. Imam osjećaj da sam prešao tek djelić puta.

[quote_center]…imam osjećaj da se još uvijek razvijam i da imam još dalek put do tamo gdje bih volio biti u glazbenom smislu[/quote_center]

UES: Sviraš uglavnom live setove (ispravi nas ako griješimo, op.), ali i DJ setove. Koliko je tvoje idealno vrijeme trajanja seta, koliko ti treba da bi se u potpunosti izrazio pred publikom? Postoji li tvoje najdraže mjesto, grad, publika, festival, …, gdje uvijek voliš svirati?

Idealno vrijeme seta mi je 4 ili više sati, tad najviše uživam. To mi daje priliku da istražim nekoliko glazbenih ideja. U zadnje vrijeme eksperimentiram s ne-klupskim setovima… Počinjem s ambient/downtempom u prvom satu, a kako idem prema kraju postaje sve jače, teže, s cijelim napretkom i mnogo obrata i skretanja u međuvremenu. Ne bih baš to nazvao ‘live’ setom – prije hibridnim DJ/Ableton setom u kojem uspijem ugurati svoj materijal, kao i tuđi, ukoliko sve skupa funkcionira.

Imam nekoliko omiljenih gradova, klubova i festivala – Amsterdam, Berlin, San Francisco, London, Paris, Sisyphos, Odonien, Hardpop, Rex, Wilde Renate, MUTEK, Glastonbury, Fusion, Secret Garden Party, Movement, Awakenings, Lightning in a bottle, Decibel, Gottwood. Sve to izrečeno, zapravo nikad ne znaš gdje će se desiti najbolje, a ponekad se najbolje dogodi na najmanje očekivanim mjestima.

UES: Dosta se baviš remiksiranjem… Dobijaš li puno zahtjeva za remiksom i kako biraš one koje ćeš napraviti, odnosno kako biraš producente da remiksiraju neke od tvojih stvari?

Max: Imam jako puno zahtjeva za remiksiranjem, ali, nažalost, malo vremena, pogotovo sad kad se fokusiram na rad na albumu. Biram one remikse kod kojih me originalna stvar uhvati i potakne neku emociju, jer kad imam jaku povezanost s trakom onda imam i puno inspiracije za rad, i onda mi je gušt. Kad biram producente da remiksiraju moje stvari, radi se jednostavno o tome da kontaktiram svoje omiljene artiste i pitam ih jesu li zainteresirani.

UES: Je li ovo tvoj prvi posjet Hrvatskoj? Koliko si upoznat s hrvatskom klupskom i festivalskom scenom?

Max: Ovo mi je prvi put da sviram u Hrvatskoj, ali sam Hrvatsku posjetio kao turist. Prije nekoliko godina vozio sam se cijelom obalom, i bilo je predivno. Čuo sam puno lijepih stvari o glazbenoj sceni, pogotovo što se tiče festivalskog booma proteklih godina, ali se u sve to moram i sam uvjeriti.

UES: Planovi za budućnost?

Max: Taman radim na novom audio-vizualnom šouu kojeg ću premijerno pokazati na Decibel festivalu u rujnu, također jedno od mojih najdražih festivala. Potom s tim idem na prilično dugu turneju, a nadam se da ću nagodinu izbaciti još jedan album.

Uz Maxa Coppera, 15. kolovoza u Barbarella’s klubu nastupaju i domaće snage Petar Dundov, ali i Dub Sones, dub techno projekt.

Dan kasnije, 16. kolovoza u gostima je jedna od ključnih figura i inovator, te pripadnik drugog vala detroitske techno scene Stacey Pullen. Uz njega nastupa i domaći Eddy Ramich, i svestrani Puležan Borut Cvajner.

max_barbarellas

Comments are closed.