Najava četvrtog po redu koncerta grupe Massive Attack u Hrvatskoj je, čini se, odjeknula dobrim glasom i u predivnu pulsku Arenu dovela oko deset tisuća fanova ovog birstolskog trip-hop dvojca.
Sunce je polako zalazilo i bacalo predivnu svjetlost na dobro očuvanu 2000 godina staru pulsku arenu dok je na pozornicu,prije dvojca Massive Attack, dolazio najpoznatiji jazz saksofonist sadašnjice Kamasi Washington. Osebujnog izgleda, odjeven u prugasti „haljetak“ i uz osmero izvanrednih glazbenika podrške, Washington je u Pulu doveo dašak sedamdesetih godina kada su na svjetskim pozornicama, baš poput njega, palili i žarili glazbenici poput Milesa Davisa i Johna Coltranea.
Ovaj virtuoz na saksofonu potpuno nas je ostavio bez riječi i nije bilo osobe koja je u tom trenutku nepomično stajala, obzirom da su veseli tonovi i dvojica bubnjara jednostavno vukli barem na malu čagicu. Svaka osoba u Areni je s oduševljenjem promatrala ovaj spektakl šarenila i upijala glazbu koja na tren vuče na onu fusion-jazz benda Weather Report, čas na onu Herbie Hancooka, a s vremena na vrijeme postaje pravi spoj svega toga i nečeg iz novijih vremena kao što je Thievery Corporation.
Massive Attack se čekao još sat vremena nakon što je Washington završio, što je na kraju skoro ispalo na knap za sve one koji su pomislili da će kratko čekati u redu za Toi Toi ili da će se vrlo brzo i spretno progurati i ugrabiti hladnu pivicu.
I pojavljuju se. Dolaze. Zvučnici počinju tresti sve naokolo dok se čuju početne note pjesme Hymn of the Big Wheel, hita s njihovog albuma prvijenca Blue Lines. Osim impresivne glazbene izvedbe, vizualna strana ovog bristolskog dvojca nije izostala. Na velikom video-zidu izmjenjivale su se, velikom brzinom, europske zastave među kojima je, naravno, bila i ona hrvatska. Nakon prikaza zastava pa sve do kraja koncerta pojavljuju se poruke zajedništva i nešto što su ljudi s kojima sam razgovarala nakon koncerta nazvali „kvazi-egzistencijalna kriza natpisi“ čija svrha nije bila posve jasna. Njihova pouka i namjera je bila jasna: zajedništvo, ljubav, harmonija, pacifizam, ali nije jasno zašto su iste te poruke prevođene na hrvatski jezik vjerojatno preko Google Translatea obzirom da se često pojavila pokoja gramatička greška? Manje je jasno i zašto se uopće prevodilo na hrvatski jezik kada je većinu publike u Puli ipak činilo najviše Britanaca i stranaca?
Što se same glazbene izvedbe tiče, ona je bila besprijekorna, jedino što je možda nakon par pjesama nedostajalo malo dinamičnijeg preokreta. Ponadala sam se da će izvesti Voodoo In My Blood, s novog EP-a koja je stvarno dinamična i lagano čagerska pjesma, ali moje želje nažalost nisu bile ispunjene. Fanovi svih njihovih albuma i novog EP-a došli su na svoje jer, mora im se priznati, izveli su sve do jedne vrlo poznate stvari koja je od prve do zadnje bila hit. Tu su se našle Rising Sun, Man Next Door, Ritual Spirit (na kojoj je gostovao Azekel), Girl I Love You s Horace Andyjem, Angel, Inertia Creeps, Safe From Harm s Deborah Miller te Unfinished Symphony koja je izvedena na bisu i da, nažalost, bila je jedina izvedena na bisu. Iako jesu trajali sat i pol vremena, vrijeme je prebrzo prošlo i ostavili su dojam kao da se moglo još dosta toga odraditi.
U svakom slučaju, spoj Massive Attacka i pulske Arene je bio odlična ideja i fenomenalna realizacija koju je definitivno trebalo vidjeti i čuti.
-Tina Ozmec-Ban-
