Jeste li se ikada susreli sa offbeat technom? Vjerojatno jeste, a da niste ni znali da se to tako naziva, no bez obzira jeste li ili niste, novosadski DJ i producent Miloš Martinov, poznatiji kao Lag, za UES Magazine donosi tekst u kojem vas pobliže upoznaje sa samim stilom. 

Sećam se trenutka kada sam prvi put čuo ‘Be Like I Am’ od British Murder Boys-a. Moj mozak je prvo tiltovao, a zatim sam pomislio “moram ovo da pustim ljudima, svet ovo mora da čuje mnogo puta – i to glasno”. Ne znam, ima nečeg jako posebnog u tom ritmu, u tim reverbima, u tim dropovima. Kadgod se pojavi neki offbeat usred seta – promeni se potpuno vajb u klubu i oseti se surge neke posebne energije.

Ali šta je zapravo offbeat? Offbeat (takođe nekad poznat kao Standa techno – po buking agenciji Standa) je podžanr industrijal tehna. Okej, a šta je industrijal? Industrijal je pokret u muzici koji više daje karakter nekom stvaralaštvu nego što ga muzički definiše. Drugim rečima, spada u istu kategoriju kao lejblovi “pop” i “IDM”. Kao što tehno može biti pop (u glavi mi je odmah Inner City – “Good Life”), IDM (Clark-ov “Turning Dragon” album) isto tako može biti i industrijal (Surgeon-ov “Force + Form” mi je možda najdraži primer).

Uglavnom je (mada ne obavezno) u pitanju mračniji, prljaviji zvuk, ali ono Å¡to ga čini zaista dragim jeste kombinacija večite gladi za novim (zvucima, aranžmanima, idejama…), ali u isto vreme i za funkcionalnošću. Dakle, iako će Surgeon u svojoj numeri “Returning To The Purity of Current” iskoristiti topot konja kao perkusije, a Luka Baumann rezanje makaza umesto činela u svojoj numeri “Mržnjica” – ti elementi će i dalje vrlo efikasno ispunjavati svoju ulogu.

Offbeat je podpravac industrial tehna koji je specifičan po potpuno ludim ritmovima. Recimo da je ono Å¡to pravi ritam u muzici neka tenzija između elemenata – teza i anti teza. U 4-4 ritmu tezu predstavlja kik koji udara na svaku četvrtinku, a anti tezu predstavljaju chinela koja se pojavljuje između kikova, kao i sner koji udara na drugu i četvrtu četvrtinku. U brejkbitu tezu postavlja prva polovina takta, a antitezu druga. Prva polovina “vuče” na jednu stranu, druga na drugu i ta tenzija stvara neku energiju koja nas vuče na pokret.

U offbeat tehnuSVE vuče na svoju stranu. Većina numera ima gomilu elemenata koji se nekako bore za nadmoć, ali ono što je offbeat čini zabavnim jeste da ne postoji neka magična formula kojoj svi pribegavaju već je svaka numera potpuno originalna i unikatna priča za sebe, kao što to možemo čuti u trakama Makatona, Bossa, Rumenigea, Loktibrade,

Ovaj stil prvi put se pojavljuje na Steve Bicknell-ovom “Why? + For Whom?” singlu, koji je u tadašnjem moru 4-4 traka štrčao ko trenser na cajkama (ako nekoga zanima kako je tada zvučala sva muzika – poslušajte samo Jeff Millsov Live in Liquid Room). Kako to obično biva sa izlomljenim ritmovima – neki kvalitetni Britanci su odmah posvetili puno pažnje ovom novom fazonu i krenuli vredno da ga istražuju.

James Ruskin je prvo na albumu “Further Design” imao numeru “Time & Place”, a zatim se ozbiljnije pozabavio ovim ritmovima na albumu “Into Submission” (gde je i moja omiljena deep offbeat traka – “What Remains”). 65D Mavericks, koji su tada bili jedni od najznačajnih pokretača stvari na britanskoj tehno sceni, izbacuju svoj album “Defining the Symptom”, a uskoro se uključuju i Surgeon i Regis sa svojim brojnim izlomljevštvinama. Regis je imao svoju klasičnu “wall of sound” varijaciju na temu (npr. “Guiltless”, ili “Get On Your Knees”) dok je Surgeon bio precizniji i eksperimentalniji (npr. “Ice”).

Sve je ovo imalo smisla sa obzirom da se ovi artisti nalaze na Britanskom tlu, i da rade u okviru scene  koja od samog početka njeguje izlomljene ritmove (samo pomislite na hardcore, jungle i big beat kao stilove koji su potekli sa Ostrva i jasno je o čemu pričam). Potom se desilo nešto što se retko dešava u svetu muzike – niotkuda se pojavila ekipa iz Slovačke koja je napravila nešto sasvim novo.

Glavni nosioci ovog zvuka su Rumenige (aka Toky) i Loktibrada (aka olga+jozef aka Dalo). Ova dva lika su iz jedne scene koja apsolutno nije bila vezana za bilo kakav izlomljen zvuk isplivali i napravili stil u kojem je sve potpuno suludo, a ipak strašno funkcionalno u klubu. Za razliku od Britanaca koji su iz 4-4 tehna koji su toliko dugo i čvrsto koristili kao svoju osnovu stidljivo “oprobavali vodu” sa offbeatom, Slovaci su taj ritam uzeli za osnovu i sve gradili oko njega, tako da su čak i njihovi 4-4 radovi zvučali izlomljeno i drugačije.

Ova muzika ubrzo je, zbog svoje originalnosti, odjeknula širom cele tehno scene. Pored toga što su se u Slovačkoj i neposrednoj okolini pojavili drugi ljudi koji su pravili offbeat tehno (Hu, Hele, Supagrupa i moj omiljeni – DJ Boss)Toki i Dalo uspeli su svojom muzikom da inspirišu potpuno novu scenu u Japanu (Hiroaki Iizuka, Tomohiko Sagae, Go Hiyama i, definitivno najveći od svih njih, Takaaki Itoh), kao i da inspirišu mnogo ljudi sa već postojećih španskih, britanskih i holandskih scena da krenu da prave nešto bliže tom slovačkom, Standa stilu. Tako su se u ovoj priči našli i Christian Wunsch, Function, Oscar Mulero, Reeko, Diabla Disco (Bas Mooy i Charlton), Jeroen Liebregts aka Radial – i mnogi drugi. Vrhunac ovog zvuka desio se u periodu 2003-2006. godine posle čega polako umire sa umiranjem tehna i nadolaženjem minimala i dabstepa.

E sad, postoje dve dobre vesti za ljubitelje offbeat-a.

  1. Ovaj stil je evergrin. U odnosu na 4-4 tehno – značajno manji akcenat pada na produkciju. Ono Å¡to mu daje suÅ¡tinu je unikatan ritam, koji se menja od numere do numere, a ne to koliki je kik i da li sner zvuči kao da je bog zalupio vrata. Kadgod neko pusti Loktibradin remix Mulerove numere “The Nine” – ceo klub poludi. Isto važi za Regisov remix Loktibradinog “Untitled”-a, za Rumenigeov “2005”, za Bossov “Cekuj Zmrde”, da ne pominjem Functionov “Montage”, numeru koja je po mnogima jedna od najboljih tehno traka svih vremena.
  2. IT’S COMING BACK!!! Pored par pojedinaca koji nikada nisu ni prestali da prave offbeat numere (počujte obavezno Radial-ovu numeru “1980”) i nekih novih artista koji urade koju offbeat traku tu i tamo (Perc – “Jmurph”, DJ Skirt – “Tumulto [Yuji Kondo Remix]”, Scalameriya – “Kneel!” itd.) – svi legendarni lejblovi koji su izdavali offbeat (poput NUMB-a, Antidandruffa, Dole-Gate-a i sl.) bili su tihi godinama.No more. Pokrenut je ponovo WOLS, lejbl Takaaki Itoh-a, koji vode i uprava Standa agencije. Na novom rilisu je njegova nova muzika sa remixima Mulero-a i Mike Parker-a. JoÅ¡ bolja vest jeste da je pokrenut ponovo i svačiji omiljeni slovački lejbl – Palicavonzvreca tj. PVC! Na upcoming izdanju izlaze numere od DJ Boss-a, Loktibrade, Takaaki Itoh-a i Christian Wunsch-a. It’s coming back, it’s coming back!!

Zaključak? Offbeat igra značajnu ulogu u tehno istoriji, a verovatno i njegovoj budućnosti. Drugim rečima – offbeat je vrhstra (strava i vrh zajedno).

Pod-zaključak? Ko ne dođe na gostovanje Takaaki Itoha ovoga petka, 1. maja (svibnja) u Zagrebu – dabog da mu DJ na žurci prekinuo omiljeni brejk i onda pustio Best of Nickelback. Eto.

[soundcloud url=”https://api.soundcloud.com/users/1992573″ params=”auto_play=false&hide_related=false&show_comments=true&show_user=true&show_reposts=false&visual=true” width=”100%” height=”450″ iframe=”true” /]