Za Krisa Klaytona aka Karizmu čuli smo još davnih dana, kada je izdao odličnu Tech this out pt2 traku, te nastupao u Zagrebu, ako se ne varamo na Kontrapunkt festivalu, kada je malo tko znao tko je Amerikanac koji sada već godinama dolazi u Hrvatsku, i svira na Suncebeat festivalu u Tisnom, kojeg smatra svojim najdražim festivalom na svijetu.

Karizmini setovi izvrsna su plesna podloga za svakog ljubitelja (techy) housea, pogotovo ljubitelja onog old school zvuka, pomiješanog iz različitih glazbenih pravaca s kojima je Karizma i odrastao i puštao od svoje 13 godine kada je krenuo sa cijelom spikom u svon rodnom Baltimoreu. Ako ste ga propustili na SunceBeat festivalu, njegov prepoznatljiv stil i produkciju imate priliku poslušati na skorašnjem Dimensions festivalu u Punti Christo.

UES: Pozdrav, Kris! Dolaziš u Hrvatsku još od vremena kad je za Hrvatsku ‘malo tko znao’… Sjećaš li se svog prvog dolaska i što bi rekao da se promijenilo u tom vremenu?

Karizma: Mislim da mi je prvi put u Hrvatskoj bilo na The Garden festivalu. Tada još nije bilo svih ovih festivala, i bilo mi je odlično! Danas svi znaju za Hrvatsku kao festivalsku destinaciju, što nije ni čudno kad ne možeš pobjediti njeno lijepo vrijeme, odličnu hranu i dobre ljude, pa ne iznenađuje što bi danas svi htjeli održati festival u Hrvatskoj.

[quote_center]Mislim da ću uvijek biti ‘underground’, jer ‘ono’ potrebno da te odvede na drugi nivo je nešto što ne želim raditi.[/quote_center]

UES: Mijenjaš li svoje setove, odnosno stil od festivala do festivala i imaš li svoj najdraži festival na svijetu?

Karizma: Ne mijenjam stil sviranja, samo pokušavam svirati što bolju muziku. Ne opterećujem se žanrovima, jer nisam odgojen na taj način što se glazbe tiče, pa uvijek pokušavam biti svjež i nadam se najboljem, lol. Moj najdraži festival posljednjih 5 godina je svakako SunceBeat. To je moj glazbeni obiteljski odmor. Obožavam slušati svoje prijatelje i družiti se s njima i obožavateljima. Također smatram da te tamo nitko ne podiže na pijedestal, i dopušta ti da budeš ‘običan’ čovjek.

UES: Iako si u ovom biznisu već dugi niz godina, široke produkcije i remikseva, te sviraš diljem svijeta, imamo osjećaj kao da si i dalje ‘underground’. Ima li nešto u tome i smatraš li se (dovoljno) poznatim među ljudima? Pročitali smo negdje da se često pitaš jesi li još relevantan ili ne…jesi li pronašao odgovor na to pitanje?

Karizma: Mislim da ću uvijek biti ‘underground’, jer ‘ono’ potrebno da te odvede na drugi nivo je nešto što ne želim raditi. Uvijek sam super samokritičan, i kad produciram trudim se ostati podalje od onoga što je na bilo koji način komercijalno (zvuk, bubanj, vokal). Želim raditi nešto na što ću uvijek biti ponosan i što ću željeti svirati do smrti, klasike. Što se pak tiče popularnosti, to ni ne želim, dovoljno mi je da, slušajući mene, barem jedna osoba osjeti nešto. Postojao je period kada više nisam htio stvarati muziku, jer je obeshrabrujuće kad u nešto predaš svoje srce, uneseš dušu, vrijeme i život, a ne dobiješ ništa zauzvrat…to je iscrpljujuće, ali sam onda shvatio da ako prestanem s time, neću ljudima moći pokazati ono što je dobro… Zamislite da vaši omiljeni glazbenici prestanu raditi muziku, ne bi više imali mjerilo za što je dobro, a što loše…stoga moram ostati u igri. Radit ću to dok ne umrem…lol

UES: Koliko danas često sviraš u Baltimoreu, svom rodnom gradu i kakva je tamo klupska scena? Kako ti gledaš na eksploziju EDM scene u SAD-u, i uopće na stanje elektronske scene tamo?

Karizma: U Baltimoreu pokušavam svirati barem 3 puta godišnje, ovisi koliko stignem, a scena je tamo relativno mala, poput i svega ostalog. EDM kao termin mi je i dalje relativna nepoznanica, jer ako radiš bilo kakvu muziku koja nije akustična, onda je to Electronic Dance Music…pa sam i dalje zbunjen. Što se tiče ostatka scene, mislim da je prilično velika, jer je sve skupa uhvatilo današnje klince, ali se nadam da će se s vremenom to promijeniti u nešto realnije…

UES: Jesi li zadovoljan reakcijama na svoj posljednji, prošlogodišnji album ‘Wall Of Sound’? Čini se kako ti inspiracije ne nedostaje, s obzirom da dvostruki album sadrži skoro 40ak pjesama, a u originalu i više… Koliko ti je dugo trebalo za album i koje kriterije moraš ispuniti da bi izdao album? Jesi li svoj najveći kritičar?

Karizma: Da budem iskren, način na koji je napravljen ‘Wall Of Sound’ je prilično sebičan, jer me nije bilo briga hoće li se nekome svidjeti ili ne, i odraz je onoga kako sam se osjećao u trenutku – bez ujepšavanja – što je oduvijek i bio moj đir. Kad nešto osjetim, to i napravim i to je to, ali ovaj put sam umjesto seciranja albuma do onog što mislim da će proći, a što neće, pustio slušatelju da iskusi album od početka do kraja, od prve do posljednje trake, kako je i nastajao album. Bilo me strah nakon masteriranja albuma jer sam se glazbeno potpuno eksponirao, a vrlo sam samokritičan. Sudi se nečem u što sam utrošio 3 mjeseca svog života, a znate koliko kritičari znaju biti okrutni…

karizma dimensUES: Poznat si po svojem umijeću sa CDJ plejerima, koje koristiš kao instrument, u svijetu gdje današnji klinci previše ne mare za tehniku i plejere. Smatraš li se ‘ugroženom’ vrstom ili jednostavno oldskulerom?

Karizma: Za mene nije uopće stvar u tome, ljudi se zapletu u trikovima i stvarima, a najvažnije je biti dobar selektor glazbe. Ako ne znaš birati muziku i prepoznati ekipu, biti dobar tehničar neće vas daleko dovesti. Kad sam kod kuće, barem 2 sata dnevno vježbam, slušam i učim novu muziku kako bi ju znao uklopiti u set, a kad se toliko trudiš – ljudi to osjete i cijene. Mislim da oni koji ne mare za takve stvari, onima koji vole muziku i ovaj posao olakašavaju na način što ih to ističe pred ostalima.

[quote_center]Puštat ću muziku dokle god mi ljudi vjeruju i žele slušati, a kad prestane biti zabavno prelazim na nešto drugo. [/quote_center]

UES: Kad se ne bi bavio ovim što radiš, čime bi se bavio? Koliko se planiraš zadržati u ovome poslu i zabavljaš li se još uvijek?

Karizma: Prije nego li sam se u potpunosti posvetio glazbi, bio sam kuhar, pa bih vjerojatno radio kao kuhar. I dalje obožavam kuhati, a svi moji glazbeni prijatelji kuhaju, pa čak razmišljamo o otvaranju nekog restorana. Puštat ću muziku dokle god mi ljudi vjeruju i žele slušati, a kad prestane biti zabavno prelazim na nešto drugo.

UES: Za kraj te molimo da s nama podjeliš ovoljetnu Top 5 selekciju traka…

Karizma – Bounce B”
Pete Moss – Tried to tell ya (Karizma Told Ya Remix)
Mike Steva – Oro
Karizma – Get Deep
Steve Paradise – Zultan(Pablo Fierro Remix)