MixMag je nedavno objavio 9 stvari iz prošlosti klabinga koje nedostaju u današnjem. Slijedi štivo za sve one koji su nostalgični te one koji se žele informirati kako je nekada bilo, i vidjeti da kod susjeda trava ipak nije zelenija…

Nakon nedavnih vijesti o moderniziranoj Roland TR-808 mašini, na MixMagu su se odlučili prisjetiti još nekoliko, točnije još 9 stvari koje su nestale iz današnjeg klabinga, bar što se UK scene tiče, a većina od ovih bi se mogla povezati i s hrvatskim klabingom… Iz nekih želja možemo uvidjeti da je kod nas još uvijek kolko tolko ‘liberalno’, pa onda nije ni čudo da silni Britanci vole dolaziti k nama…

MITSUBISHI BOMBONI aka MICEKI

Oni koji su, nažalost, zbog godine rođenja, neinformiranosti ili jednostavno lijenosti, došli u dodir s klupskom kulturom tek nakon legendarnih dana u ’90-ima, trebaju znati da tablete Mitsubishi imaju mitski, kultni status – nešto kao Atlantida među klaberima. Oni koji su tada već bili uključeni u klupski život zasigurno ponekad prizovu u sječanje plesne večeri i plaćanje cca 150kn za tabletu s logom trostrukog dijamanta te se prisjete delirija u trajanju od 8 sati, sigurne, provjerene i kolektivne ljubavi – P.L.U.R. u nastajanju. Bez Mitsubishija više nikada nije bilo isto.

PARTIJANJE POD VEDRIM NEBOM IBIZE

Znate li zašto Hrvatsku, između ostalog, uspoređuju s Ibizom što je nekad bila?! Upravo zbog partijanja na otvorenom, pod zvijezdanim nebom… Ibiza je zatvorila većinu svog klabinga pod krovove velikih klubova, samim time ukidajući ono zbog čeg je prvestveno i postala popularna. Redoviti posjetioci Ibize (nažalost, malo onih s ovih prostora, op.) sa sjetom se prisjećaju tulumarenja u poznatom DC-10 klubu kada bi avioni prelijetali toliko blizu da se člinilo da ih možete dohvatiti rukom, ili pak osmosatnih tuluma na suncu, buđenja s infuzijom u ruci, i sl. Ibiza danas, složit će se svi, daleko je od onog po čemu je i postala hedonistička meka, ali samim time je i otvorila put Hrvatskoj da preuzme taj osjećaj…


ZAGRIJAVANJE PRIJE IZLASKA

Iako MixMag sa sjetom gleda na vremena kad su se ljudi okupljali prije partija te se uz razgovor i pokoju čašicu zagrijavali za ono što slijedi, smatraju da je after pobjedio preparty. Mi se ipak ne bi složili, jer nekako imamo osjećaj da je i to zagrijavanje prije tuluma itekako kod nas još prisutno. Slažemo se da su afteri tu bez sumnje zastupljeni, i da neki spavaju do aftera, a tek onda idu na zabavu, ali da okupljanja ima i prije i poslije…ima.

CHILLOUT ZONA

Dovoljno je past samo tri stepenice niže na mega stepenicama u Fabricu (Mikseru, op.) da bi shvatili da možda ipak ima previše ljudi na vašem putu. Zamislite, onda, da postoji mjesto za posrnule klubbere koji žele malo odmoriti i napuniti baterije, a bez da se moraju vraćati nazad u pušački prostor. Bilo bi to mjesto na kojem bi se ljudi mogli oporaviti nakon šestosatnog techno maratona, uzeti zalihe energije, pričati s prijateljima i pripremiti se za novu rundu. Mogli bi ste postaviti i ugodne ležaje tamo, te slušati neku ugodnu glazbu. Ljudi bi trebali imati vremena da razmišljaju o tome kako je odlično biti raver, prije nego li podlegnu fizičkoj iscrpljenosti i padnu pod noge onima koji prolaze. To mjesto bismo mogli nazvati Chillout zonom, barem se prije tako zvalo… E, i to je nešto što npr. kod nas ima Mikser, Masters ima terasu, Medika… a mi ionako možemo pušiti i dalje u većini naših klubova.[quote_left]Znate li zašto Hrvatsku, između ostalog, uspoređuju s Ibizom što je nekad bila?![/quote_left]

KAD SU RAVEOVI BILI ZBOG MUZIKE, A NE ZBOG PARA

U kasnim ’80-ima i ranim ’90-ima, o elektronskoj mjuzi i partijima se u novinama pisalo kao nečemu što vlasti nisu znali niti mogli kontrolirati, prvenstveno jer su bili ilegalni. U srednjoj Engleskoj, a i šire, vladala je prava rave groznica i ljudi su se dobro zabavljali, iako je policija zabraljivala partije. Danas svi strahuju oko cijena dionica određenih firmi koje drže određene glazbene faktore i kontroliraju scenu. Mi se s druge strane borimo s posječenošću, zatvaranjem klubova, i čestim nerazumijevanjem, a opet ugošćivanjem velikih svjetskih festivalskih organizacija i tuluma, jačanjem lokalnih scena, ili propadanjem istih…

ACID HOUSE

Čitatelji MixMaga imaju otprilike između 18 i 25 godina, te je malo vjerojatno da je netko partijao u vrijeme rađanja acid housea, davne 1987. Vjerujemo da su i mnogi naši čitatelji rođeni iza tog vremena, te bi teško precizirali o kojem se žanru radi (bez uvrede našim čitateljima, op.). Uredništvo MixMaga bi zato jako rado voljelo da se upravo taj žanr, preko kojeg su stigli mnogi drugi žanrovi, vrati na klupske pozornice, i da se ponovno osjeti taj revolucionarni osjećaj. Kod nas se, s druge strane, upravo taj acid i vraća na velika vrata, neki bi rekli i previše, jer se čini da je upravo acid jedan od najzastupljenijih podžanrova bilo house ili techno setova naših DJ-a. Možda se i varamo…pa i mi smo onda bili klinci…

PUŠENJE U KLUBOVIMA

E, da… Još jedna stvar koja je kod nas bolja nego tamo… Većina se ne može sjetiti, niti zna što je acid house, ali se sigurno možemo sjetiti pušenja u klubovima, a mi ga nismo nikad ni zaboravili. Iako smo uveli zakon o nepušenju na određenim mjestima, na kraju se može pušiti gdje god, a pogotovo u klubovima. Osim Močvare, ajde… Donekle, to nepušenje u klubovima nije ni toliko loše… Doma odlazimo s manje smrdljivom odjećom, nitko nas ne pali po klubu sa svojim čikom, u pušačkom dijelu uvijek možeš upoznati nekog novog, i odmoriti od buke unutra…

OSMJEH BEZ IRONIJE

[quote_right]Miceke ipak ne može nadoknaditi ni jedna Hrvatska…:)[/quote_right]Bila su to vremena kada bi se ljudi budili ujutro i obukli na sebe majicu s poznatim ‘smajlijem‘, zato što su se doista tako osjećali, sretno… (ili na acidu, tko zna?!, ;)) Pješke bi išli s prijateljima u prirodu na opuštanje. Sve je bilo prelijepo… Danas ljudi nose smiley majice i znak mira ne zato što doista vjeruju u žuto nasmijano lice i njegovu simboliku glazbene prirode, već zato što je trendi i kul. Kod nas već dugo nismo vidjeli majicu sa smajlijem…a znamo koliko mi volimo biti trendi…

PRISTOJNA VEČER ZA MANJE OD £10

I ovo je još jedna stvar koja kod nas, hvala Bogu, još nije toliko zastupljena, a to su prevelike cijene upada. Da, zna se desit da netko nabije cijenu za nekog DJ-a kojeg smo slušali već 900 puta i nije nam jasno zašto bi ga slušali opet, pogotovo za tu cijenu, kao i da određene večeri i programi zbog svog sada već utrog puta, gdje znaju da će ih posjetiti onoliko ljudi koliko im treba, nabiju cijenu ulaza, ali većina partija, pogovoto onih s domaćim DJ-ima ipak ne idu preko 30kn što je razumna cijena za takve partije. Festivali su pak druga stvar…

I na kraju, što zaključiti…? Od nabrojanih 9 stvari, možemo reći da hrvatski klabbing ipak pati manje od britanskog. Isto tako, možemo vidjeti što znači jednom Britancu kada dođe u klabing u Hrvatsku, od restrikcija koje ovdje (još) ne postoje, pa do cijena koje plaćaju za određene usluge.

Miceke ipak ne može nadoknaditi ni jedna Hrvatska…:)