JEFF MILLS: Mnogo toga doprinosi stvaranju dublje povezanosti između DJ-a i publike

Četvrto izdanje Moondance festivala koje će se od 11. do 13. kolovoza održati u predivnoj Kuli Kamerlengo u Trogiru, otvorit će jedan od najvećih imena Detroit techna – legendarni Jeff Mills, s kojim je uoči samog otvaranja, ekskluzivno za UESMAG, razgovarao Jan Kinčl Zero!

Moondance Festival će ove godine u tri dana ugostiti jaka imena svjetske i domaće techno scene, kao što su Jeff Mills, Petar Dundov, Josh Wink, The Story Tellers aka DJ Bone i Deetron koji spremaju premijeru, John Heckle i mnogi drugi. Detaljan raspored nastupa provjerite ovdje, a trenutne novosti o samome festivalu pratite na Facebooku.

Povodom otvaranja festivala, Jan Kinčl Zero je za UESMAG razgovarao s legendarnim Jeffom Millsom, pa da vas, prije nego saznate što nam je otkrio, podsjetimo da je za neke bit techna, a za druge otac tog žanra, kako god se okrene Jeff Mills obilježio svijet elektronske glazbe od 80-ih nadalje. 1987. je karijeru započeo pod pseudonimom The Wizard, a ubrzo se „čarobnjak“ iz Detroita isprofilirao kao jedna od glavnih figura detroitskog techna, te kao glazbenik koji je sa svojim inovativnim pristupom glazbi uvijek korak ispred svog vremena.

1989. Mills se baca na produkciju i uz još jednog detroitskog genijalca “Mad” Mike Banksa postaje jedan od osnivača tamošnjeg techno kolektiva Undeground Resistance čime je svoj rad stavio pred oči međunarodne javnosti. Napušta američku techno meku i posjećuje i europske glavne gradove elektronske scene, da bi se na kraju vratio u Chicago i tamo pokrenuo svoju etiketu Axis (zajedno sa pod-labelovima Purpose Maker, Tomorrow i 6277), koja je nedavno proslavila 20 godina. Više o legendi elektronske scene u intervjuu!

UES: Tijekom snimanja albuma ”Planets” u legendarnom Abby Road studiju, spominjete u svom radnom dnevniku kako je jedan od VaÅ¡ih većih pothvata bio povezivanje klasične i elektronske glazbe. Možete li nam malo pojasniti o čemu se točno radi? Kroz kakve ste sve promjene proÅ¡li od faze koncerta Blue Potential, tijekom rada s klasičnim glazbenicima? Vjerojatno ste jako puno naučili u tom procesu.

Jeff Mills: Izjavio sam to uvjeren kako je upravo fuzija ovih dvaju glazbenih  žanrova važan korak naprijed u usporedbi s mojim prethodnim projektima uključujući 2 kompozicije koje sam napisao za orkestar. Album ”Planets” pokazao je kako se s dovoljno posvećenosti kolaboraciji ova dva žanra može stvoriti neÅ¡to bolje i otići korak dalje. Dalje prema nečemu konkretnijem. Od perioda Blue Potential 2005., moje razumijevanje te pristup radu s umjetnicima općenito se uvelike promijenio, odnosno moji nazori su se znatno proÅ¡irili. Primjerice, Å¡to to povezuje sve glazbene žanrove, koje se različite perspektive  i pristupi mogu primjenjivati u radu, kako viÅ¡e pridonijeti te mnogi drugi aspekti. MiÅ¡ljenja sam kako u glazbi proces učenja ustvari nikad ne prestaje. Pitanje je samo žele li to umjetnici sami sebi to priznati.

UES: 2007.g. primili ste prestižnu titulu “Chevalier des Arts et des Lettres” francuskog ministarstva kulture. Ove veljače ste dobili i svoju četveromjesečnu rezidenciju u muzeju Louvre, neku vrstu carte blanche. Koliko ste proveli planirajući projekt te kako ste strukturirali svoje vrijeme? Također, kada ste primjetili interes francuske art scene za vaÅ¡ rad van okvira ”techno DJ-a i izvođača”?

Jeff Mills: Za moju ”Carte Blanche” rezidenciju u muzeju Louvre trebalo mi je 10 mjeseci konstantnog rada na pripremama četiriju evenata – jedan event mjesečno. U tu svrhu sam i stvorio mali tim ljudi koji su mi u tome pomagali. Svi eventi su ustvari preformansi s naglaskom na filmskom mediju i njegovoj primjeni u svakom konceptu.  Bilo mi je teÅ¡ko uskladiti sva ta putovanja vikendom i različite sastanke i probe tijekom tjedna, ali bilo mi je izuzetno drago Å¡to sam zapravo prvi Amerikanac koji je dobio takvu priliku. Mislim da je prvo priznanje mog rada van okvira plesnog podija moj techno soundtrack za film Metropolis Fritza Langa. Njegova prva izvedba je bila 2000-te u Centru Pompidou. Nakon toga mi je ponuđeno da sudjelujem na izložbi povodom 100-godiÅ¡njice Futurističkog manifesta, također u Pompidou. Tu je također i soundtrack za Buster Keatona i Josephine Baker, za filmsku tvrtku MK2 i Cinematheque de Francaise. Ukratko nakon 2000-te konstantno radim u Francuskoj.

https://www.youtube.com/watch?v=tHn6600FFZ8

UES: Krajem 2015. snimljeni su Kobe sessions s odabranom grupom američkih i japanskih glazbenika. Kakav je ustvari motiv iza jednog ovakvog projekta i kako ste odabrali prave ljude? Prema mom mišljenju (ispravite me ako sam u krivu) dosta materijala s Purpose Makera ima jazz kao osnovu. Ipak ovo je prvi put kako ste odlučili tu vezu jasnije iskazati. Zašto?

Jeff Mills: Live snimke Kobe Sessions je nešto što sam već dulje htio napraviti. Otkad su snimljene i puštene u prodaju, bend je dobio naziv Spiral Deluxe. Ovaj koncept je svoje debitantsko izdanje dobio tijekom moje rezidencije u muzeju Lovre. Želja da stvorim bend seže još iz vremena moje mladosti, prije nego sam postao DJ, dok sam još u Detroitu bio bubnjar po raznim jazz bendovima. Jako sam uživao u radu s drugim glazbenicima. Ja sam inače veliki obožavatelj jazza, stoga najviše utjecaja na mene i moj rad upravo ima ova vrsta glazbenika.

UES: Čuo sam u jednom od intervjua kako ustvari više vremena provodite stvarajući filmsku glazbu iako većinu nikad ne izdajete. Zašto je to tako? Koji parametri vizualnih stimulansa Vas najviše inspiriraju?

Jeff Mills: Da, to je istina. Većina glazbe se nikad ne izdaje u komercijalne svrhe zato jer je većina rađena za filmske projekcije uživo, poznate joÅ¡ pod nazivom ”cine-mixes”. Komponirao sam cijeli soundtrack za film ”The Cheat” od Cecil B. DeMille, ”October” od Sergeja Eisensteina, ”The Lost World” od Arthura Conana Doylea i joÅ¡ par drugih filmova. Svaka prilika u kojoj mogu primijeniti elektronsku glazbu za mene jest užitak, tako da uvijek sam u potrazi za novim projektima.

UES: Uz sve ove navedene projekte, i dalje svirate svaki vikend kao DJ te ujedno predstavljate vlastitu i tuđu glazbu. Kakva kvaliteta tuđe produkcije Vam je najinteresantnija?

Jeff Mills: Moram priznati kako mi je i dalje veliki užitak kao DJ-u vrtiti tuđe materijale – doprinositi na taj način kulturi i umjetnosti za mene je još uvijek nešto posebno.

UES: Svirate na hrvatskoj obali od 1998., te ste svirali na prvom Moondance festivalu 2013. Unatoč svim promjenama i turbulencijama na sceni očito je kako ste još uvijek jedan od najtraženijih elektronskih glazbenika. Postoji neka pomalo tajna veza između Vas i lokalne techno scene. Što mislite o tome?

Jeff Mills: Da, već dulje sviram i drago mi je da nisam zaboravljen! Veselim se svom povratku. Nisam siguran oko tajne veze, ali mnogo toga kod elektronske glazbe doprinosi stvaranju dublje povezanosti između DJ-a i publike.

UES: Posljednje pitanje, i ono na koje ujedno nikad nisam naÅ¡ao odgovor; VaÅ¡a produkcija je velika i raznolika te  zahtjeva veliku sposobnost multitaskinga  i vrlo detaljno planiranje. Uz sve to treba i održati nivo kvalitete. Ipak, izgleda kako Vama to uspjeÅ¡no ide te ste istovremeno proÅ¡irili područje svog rada i rafinirali vjeÅ¡tine u područjima u kojima ste već duže aktivni. Pitanje jest – kako izgleda VaÅ¡ radni tjedan?

Jeff Mills: Moj tipičan tjedan sastoji se od sastanaka, istraživanja, putovanja, produkcije i rada u uredu. Obično radim na više projekata paralelno, otprilike 5-7 projekata, koji mogu trajati mjesecima, a ponekad i godinama. Dosta vremena provodim u planiranju kako materijalizirati svoje ideje.

UES: Kako uspijevate uskladiti toliko aspekata glazbenog života s uobičajenim socijalnim aktivnostima i održavanju odnosa? Nadam se da ovo pitanje nije previše osobno, ali imam dojam kako je to problem s kojim se bori većina putujućih glazbenika.

Jeff Mills: Obično sam zauzet poslom i poslovnim prilikama koje ne shvaćam olako. Kad imam odgovornost nešto napraviti, ja to i napravim, rijetko kad prihvaćam projekte koje nisam u mogućnosti odraditi. Nemam puno osobnih i socijalnih odnosa koje traže veću pozornost, stoga sam sretan što mogu raditi kad je to potrebno.

Razgovarao: Jan Kinčl Zero