Prije no Å¡to se prepustimo ljetnim radostima, onim gradskim ili morskim, zakljuÄit Äu redovne ”clubbing edition” Å¡torije joÅ¡ jednim vjeÄnim kamenom spoticanja o kojem se periodiÄno Äesto raspravlja sa viÅ¡e-manje uvijek istim zakljuÄcima, ali bez nekih bitnih pomaka.
RijeÄ je naravno o specifiÄnom fenomenu besplatnih upada, popisa, povlaÅ¡tenih statusa i svih rabota koje se uz to vežu, a koje su, Äini se, nekako posebno uzele maha u ”naÅ¡oj” elektronskoj sceni.
Kako je zaista rijeÄ o prožvakanoj temi, pokuÅ¡at Äu ga za poÄetak sagledati iz jedne perspektive koja, Äini mi se, dosad nikad nije bila u fokusu, a zapravo je od vitalne važnosti za sve nas koji preživljavamo nekim poslom vezanim uz noÄni život. Okrugli stolovi i javne rasprave na druÅ¡tvenim mrežama uglavnom uvijek jasno poentiraju pro i kontra stavove u kojima se zapravo svi deklariraju kontra, a pro ostaje ona tiha skupina koja Äe se uvijek nekako nastojati doÄepati upada. Äesto se pokuÅ¡ava argumentirati i siva zona ovog problema, odnosno tzv. strateÅ¡ko dijeljenje upada u kojem povlaÅ¡teni status dobivaju odreÄene individue/kolovoÄe nekih veÄih ekipa, tzv. opinion makeri, kvazi vip-ovci ili svi oni Äiji bi ”attending” bio bitan. No, kako na te povlastice gledaju ljudi koji uredno plaÄaju upade, pravi konzumenti od kojih scena zapravo živi? VeÄina naÅ¡ih klubova (Äast rijetkim iznimkama) nema odvojen ulaz za sve vrste popisa pa tako i platiÅ¡e i neplatiÅ¡e prolaze kroz isti Å¡alter Å¡to može izazvati niz reakcija. U 20 godina koliko tumaram po klubovima i partijima Äesto sam svjedoÄio bed situacijama kad netko Äeka u redu da plati upad, a ispred sebe Äuje spiku ”mi smo na popisu!” U najmanju ruku nelagodno, a nelagodno eskalira u neugodno ako je upad skup. Prve logiÄne misli koje se javljaju takvoj osobi jesu: ”iduÄi put bi se i ja trebao/la potruditi srediti upad” ili ”ovu sam lovu za upad mogao/la pametnije potroÅ¡iti”. Dakle, svaka osoba koja se nalazi na popisu generira potencijalno joÅ¡ jednu ili viÅ¡e njih koji bi se u buduÄnosti htjeli na njemu naÄi.
[quote_center]…velik broj DJ-a uzima po defaultu za pravo tražiti upad na bilo koji lokalni event elektronske glazbe koji im padne na pamet[/quote_center]
JoÅ¡ jedna specifiÄnost naÅ¡e scene koja je isprepletena s fenomenom popisa jest da si velik broj DJ-a uzima po defaultu za pravo tražiti upad na bilo koji lokalni event elektronske glazbe koji im padne na pamet. Otprilike kao da netko tko je pekar po struci može dobiti džabe kruh u svakoj pekari u gradu. Pa iako nisam siguran postoji li možda neki pekarski kodeks koji bi takvo Å¡to odobrio, uvjeren sam da u naÄelu pekari plaÄaju kruh kao i ostalo graÄanstvo, a prepotentni DJ svijet i u ovom je sluÄaju postavio neke vrijednosti van pameti â da stvar bude luÄa â opet na svoju Å¡tetu. Umjesto da svi meÄusobno propagiraju plaÄanje ulaza, pravo na popis ispada pitanje prestiža i mjerna jedinica statusa na sceni, tako da mnogi DJ-i, koji su ”nota bene” minimalno u +1 aranžmanu, traže tu svoju privilegiju. Tu su i pridružni Älanovi raznih crewova (dizajneri, promotori, tehniÄari, itd.) Å¡to dovodi do nezavidnog omjera u kojem je gotovo pola potencijalne publike aktivno involviran na sceni (!!!). Kako se sad u ovim reÄenicama ne bi osjetili prozvani svi koji su ikad ikog zatražili free upad, pomislivÅ¡i da je to opravdano, jasno je da Äe takvih ustupaka uvijek biti, a na koliko Äe se imena svesti ostaje na prosudbu svakom organizatoru ili klubu. Ali, svakako ostajem pri konstataciji da je unazad nekoliko godina broj ”aktera” na sceni postao prevelik u odnosu na ukupan broj publike i sukladno tome privilegije oko upada Äesto nagrizaju financijski rezultat.
[quote_center]…pravo na popis ispada pitanje prestiža i mjerna jedinica statusa na sceni…[/quote_center]
OÄito je da Äemo popise teÅ¡ko iskorijeniti, no postoji možebitna solucija i referentna toÄka koja funkcionira u bijelom svijetu pa da zavrÅ¡im u stilu malograÄanskog kliÅ¡eja ”kako se to radi vani”⦠Formula je jednostavna i vrlo primijenjiva, a glasi: besplatno za nikog, povlaÅ¡tenima popust. Vjerojatno ste vidjeli kako smo naÅ¡im europskim kolegama, Äiji festivali haraju obalom, svi postali povlaÅ¡teni i festivalske karte kupujemo po posebnoj ex-YU cijeni. SliÄan bi model bio izvediv i na klupskoj sceni. PokuÅ¡aja je bilo sa relativno pozitivnim ishodom, no joÅ¡ smo daleko od kategorije sportskih susreta, kina ili zooloÅ¡kog vrta koji se plaÄaju bez pogovora.
Eto, idem baÅ¡ sad pronaÄi onu naljepnicu ”PlaÄam ulaz jer podržavam scenu!” ili kako je veÄ glasilaâ¦