I dok su oldskuleri očekivali takvu Lauryn Hill, drugi su dobili čisto solidan koncert za otvorenje Outlooka

Kao i cijelo ljeto na zalasku, najviÅ¡e se pogledavalo u nebo i dhmz Pula, kako bi se u Areni uživalo u otvorenju Outlooka bez kiÅ¡e, no osim kratkog osvježenja, kiÅ¡a nije omela nastupe Submotion Orchestra, Fatime i The Eglo banda, Andrewa Ashonga te najisčekivanije te večeri – Ms Lauryn Hill.

Submotion Orchestra nismo ni čuli, no slušali smo ga prije u Tisnom, i znamo da su vjerodostojno otvorili Outlook, u tada, vjerujemo, još uvijek nenapunjenoj Areni, jer je većina ljudi od na kraju nepopunjene Arene, no svakako dovoljno prostrane za neometani boravak večeri, ušla isključivo u Arenu na koncert headlinerice Hill.

I Submotion Orchestra, i Fatima i Andrew Ashong su izvođači koji su nastupili u Tisnom, pa za one koji znaju ambijent Garden festivala i ostalih na lokaciji kraj Murtera, mogu doživjeti i ugođaj večeri do, ali i tijekom nastupa Lauryn Hill.

Pomalo melankolično, lagano, i za neke možda i dosadno, no svakako odlični nastupi Fatime i Eglo banda, s kojim je predstavila neke od stvari svog novog, upravo izaÅ¡log albuma, te Andrew Ashonga, proslavljenog od strane Gillesa Petersona, s trakom ‘Flowers’, koju je izveo i u Areni u neÅ¡to drugačijem aranžmanu, rekli bi čak prekratkom i prelaganom, al nije bilo Thea Parrisha da ga malo digne, pa mu je i oproÅ¡teno.

Svakako nam se činilo pretiho do nastupa Lauryn Hill, a onda su i, ako se ne varamo, digli za par ‘zuba’ pred njen nastup, koji su osim spomenutih zagrijavali i DJ-i Kutmah, Jonny Dub i Gilla (također ekipa koja posjećuje i svira na festivalima u Tisnom (Soundwave)), a potonjeg imamo i u naÅ¡oj sekciji Summer Chart Top 10. Gilla koji je kao pravi Britanac spreman na kiÅ¡u, pri tom kratkom pljusku pustio odličnu verziju ‘I can’t stand the rain…’.

Uz preskupu pivu od 30kn, i priličnu gužvu na Å¡ankovima, ali opet sve u granicama očekivanog, i uz minimum kiÅ¡e, dočekali smo i Lauryn Hill, koja je uletila s Everything is Everything, a potom nastavila s Killing Me Softly, i stvarima s The Miseducation.., potom akustičnim interrmezzom i pjesmom Turn your lights down low…, te za kraj Ready or not i Doo Wop, i nastavila cijelovečernju notu s Bobom Marleyem, kojeg su osim Lauryn zasvirali i Ashong i Fatima u svojim nastupima. Također, Lauryna verzija poznatog hita Nancy Sinatre ‘Bang, bang…’, mogla se čuti za kraj.

Oldskuleri će reći da su očekivali isto takvu oldskul Lauryn Hill, vjerojatno nadajući se da će odnekud izaći i Wycleaf Jean i s njom odrepati neku ‘dobru, staru’ Fugeesovu, no, ostali su razočarani, ili možda samo malo nezadovoljniji. Možda i s pravom, jer cjelokupni dojam večeri podsjetio je na već nekoliko puta ovdje spomenuto Tisno, pa bi upravo ovakav line up večeri bio idealan i za jedan Soundwave festival, koji se stilski i može povezati s Outlookom.

Ipak, ambijent Arene i zapravo odlična, nabrijana Lauryn Hill, u jednom povezanom sinkroniziranom koncertu od skoro 2 sata, i dobro raspoloženom publikom, smatramo dostojnim otvorenja još jednog festivala na Punti Christo.

-MK-
foto: Jack Pasco; Dan Medhurst