Cet
Cet

Ovoga vikenda u tijeku je 17. izdanje klupskog festivala Future Sound of Zagreb (FSOZ), a već sljedećeg vikenda, točnije 22. listopada 2016., očekuje nas allnighter na vinilima DJ CET-a, koji je ujedno i stalni gost spomenutog Future Sound Of Zagreb festivala. U nastavku saznajte što nam je otkrio u intervjuu uoči ova dva nastupa!

Kao jedan od starješina zagrebačke klupske scene, u ovom intervjuu, CET nam daje svoj uvid u stanje scene, kao i razvoj Future Sound Of Zagreb festivala, ali i u svoj vlastiti glazbeni put, od kojeg će samo dio podijeliti s nama sljedeću subotu tijekom šest sati glazbe na tri gramofona s hrpom vinila.

UES: Na sceni si od sredine 90-ih, što te je u početku privuklo tome i sjećaš li se prvog partija na kojemu si ikad bio?

CET: Prvi party na kojem sam bio, bila je jedna srijeda u Gjuri početkom ’93-e. To je bila večer Dinka Bažadone (DJ Ed i sourganizator Future Shock partija) pod nazivom Extravaganza, a svirao je svoj live Naomi, jedan od prvih hrvatskih producenata koji je napravio veliki uspjeh vani sa svojom stvari Krafty. Da bi razumjeli neke stvari o kojima ću dalje pričati, probajte zamisliti vaš život bez interneta i mobitela. Moj jedini prozor u svijet glazbe kao klincu bili su radio i televizija te CD rent storeovi koji su rentali CDe kao danas videoteke DVDe. MTV je ustvari prvi donio taj dašak rave pokreta, koji se već naveliko zahuktao u Engleskoj i Njemačkoj. Budući da je sjedište MTV-a bilo u Engleskoj, uglavnom su se u večernjim emisijama Party Zone vrtili spotovi ranog engleskog ravea kao što su The Prodigy, The Hypnotist, SL2, Future Sound Of London, The Orb. U rani rave spadali su i  komercijalni projekti tipa The Shamen, Felix, Bizzare Inc. Zalomio bi se na MTVu i koji spot Humate, Joey Beltram, Ken Ishi.

U Zagrebu, prva stalni underground program počeo je krajem 1993. u Aquariusu, s Kikijem i Frajmanom kao rezidentima, ali pravi počeci leže u Kulušiću i Lapu, gdje su navedena dvojica prije Aquariusa radili komercijalne večeri i zadnjih sat, sat i pol puštali te rane rave stvari, za današnje pojmove čak i komercijalne (2 Unlimited, U96, Marusha, Shamen, Prodigy), s ozbiljnijim hard tranceom i raveom koji se nalazio po kompilacijama tipa Techno Traxx. Tu se gradila scena nekih novih klinaca koji će se zakačiti na zvuk budućnosti. Under city rave samo je zapalio vatru koja je lagano tinjala. Ovo je moja strana priče i moje generacije, stariji veterani scene možda će ispričati malo drugačiju priču, ali na kraju smo se svi našli u jednom velikom rave nationu.

UES: Znamo da ne voliš pretjeranu kategorizaciju muzike, ali opiši svoju tranziciju s housea, s kojim si počeo, na techno.

CET: Moj house nikada nije bio onaj soulfull sound housea po kojem je ostao poznat iz 90-tih. Uvijek sam tražio neki mračniji i progresivniji sound u houseu, a i kad je imao taj veseliji prizvuk to je bila samo repetativna melodija. Američki underground (DJ Sneak, Armand van Helden, Danny Tenaglia, Deep Dish), dutch house (Olav Basoski, Fresh Fruit) i ponajprije French house (Daft Punk, Pepe Bradock, Crydamoure) bili su trademark mojih house setova u to vrijeme. Kako je dolazio kraj 90-tih taj se zvuk počeo sve više komercijalizirati i nisam se više pronalazio u tom soundu. Techno nije više bio samo sirovi Detroit zvuk, europski producenti uveli su melodiju i groove u techno i to je bio logičan slijed za mene. O kreativnoj strani DJanja ne moramo ni pričati, naime kroz techno DJ se mogao najbolje izraziti i biti jako kreativan. Techno je ustvari oduvijek bio u meni samo je čekao pravi moment da ispliva na površinu.

UES: Redovito nastupaš na FSOZ-u, kako se, po tvom mišljenju, FSOZ promijenio od svog sad već legendarnog prvog izdanja ’99-te u Bestu?

CET: Koncept FSOZ zadržao se do dan danas, a to je prezentirati jednom godišnje ono najbolje od hrvatske scene. Ako prođemo kroz povijest festivala, na prvim su se izdanjima uglavnom vrtila ista imena uz poneke newcommere koji bi isplivali na sceni jer smo imali svega tri velika kluba i možda dva mala, koja su radila na tjednoj bazi. Upravo kroz male klubove gradili se mladi DJ-i i nisu mogli odmah imati ulaznicu u velike klubove. Mnoge je to odbilo od razvoja svoje karijere a i velika stavka je bila novac, jer nije bilo mp3-a. Trebalo je odvojiti podosta novca za kupnju ploča i opreme. Razvojem i diversifikacijom scene te povratkom festivala 2012., svake godine imamo sve bogatiji lineup na više floorova sa sve više mladih DJ-a, koji svojim radom zasluženo dobivaju svoje mjesto na festivalu.

UES: Geslo FSOZ-a bilo je „My name is PLUR“(Peace, Love, Unity, Respect), misliš li da scena odmakla od tog mota?

CET: Mislim da je PLUR danas samo mrtvo slovo na papiru i relikt rave povijesti iz 90-tih i početka 2000-tih. Ne generaliziram, jer onaj pravi iskonski PLUR viđam i dan danas kod nekih grupica clubbera i na goa trance partijima, ali kada proživiš vremena kao clubber i kao DJ, gdje je PLUR bio u zraku u cijelom klubu i kada te taj feeling jedinstva i sinergije ljudi na flooru vraćao sa osmjehom na licu svaki vikend u klub, danas imamo ostatke ostataka PLUR-a. Tko me poznaje, zna da volim filozofirati i sada bi ova rasprava zavšila na nekoliko stranica pisanoga teksta. Zato ukratko, društvo se uvelike promijenilo od 90-tih, mlade generacije odrastaju na nekim drugim vrijednostima, tehnologija je dovela do toga da više vremena provodimo online umjesto družeći se, sve je dostupno i nema više one čari kada te u klubu čekalo nešto novo, neotkriveno, mistično. Mislim da je PLUR danas isto što i ANARCHY za punk, podsjetnik na neka stara vremena, koja su se putem izgubila.

UES: Budući da si svjedočio brojnim promjenama na sceni, koje je tvoje mišljenje o zagrebačkoj sceni trenutno i misliš li da festivalska sezona pozitivno utjče na rast scene?

CET: Nažalost, mislim da festivalska sezona nema prevelikog utjecaja na razvoj scene u Hrvatskoj. Festivali donose brojna imena koja su preskupa da bi bila isplativa u clubbingu tijekom godine ili se radi o DJ-ima za usko profilirani dio publike koje mali klubovi nemogu platiti. Festivalska sezona idealno je vrijeme da čujete DJ-e na čije gigove bi inače trebali putovati van Hrvatske. Zagrebačka scena je življa i raznolikija nego ikada prije, samo što nam nedostaje oko 1000 aktivnih clubbera da bi stvarno mogli reći da imamo jaku clubbing scenu. Svježa krv probuđenih mladih generacija napravit će novu veliku revoluciju na sceni. Osobno smatram da bi se novi veliki boom, koji većina nas, starijih, čeka preko 10 godina, morao dogoditi, ali previše je faktora da bi itko mogao reći kada. Nekad se neke stvari dogode bez ikakve logike. Promocija glazbe, međusobna podrška i mali klubovi za sada su najjače oružje na putu do točke preokreta.

UES: Ove godine si u siječnju odradio svoj prvi allnighter na vinilima, a sljedeći vikend 22. listopada, slijedi i drugi. Kako izgleda tvoja priprema za to i koliko uopće ploča imaš doma ako si ih za prvi allnighter pripremio 300?

CET: Tek prije nekoliko mjeseci dao sam si truda i vremena i katalogizirao kolekciju, tako da sad znam da je na policama 2000 vinila i 1200 CD-a. Ovakav allnighter uvijek je izazov i zahtijeva puno vremena i kopanja po pločama, pogotovo što mi je cilj izvaditi ploče koje zvuče „moderno“ u današnjim standardima techna. Naravno, biti će tu i klasika koje će većina ljudi prepoznati, ali poanta je prezentirati onaj korijenski zvuk techna koji je u svojoj srži ostao nepromijenjen do dan danas, samo se promijenila estetika zvuka, smanjili su se BPM-i, feeling je minimalniji i produkcija se digla na puno viši nivo. Kopajući po pločama sam sam sebe nebrojeno puta ulovio u WOW momentu na neke stvari koji su bile B strane ili sam ih rjeđe puštao u to vrijeme, a danas zvuče fenomenalno. Neke ploče su bile puno ispred svog vremena. Evolucija zvuka dovela je da ljudi razumiju i osjećaju techno dublje nego prije i ovakve ploče danas bez problema imaju svoje mjesto u središnjem dijelu seta. Veselim se ovom allnighteru i pristupam mu kao svojevrsnom predavanju mlađim generacijama clubbera i podsjetnik starijima na zlatne dane. Oduvijek govorim, da biste razumjeli današnju glazbu, bitno je poznavanje korijena.

UES: Za kraj, nabroji tri stvari koje u zadnje vrijeme voliš slušati doma, a koje bi možda iznenadile ljude da slušaš?

CET: Zadnji album koji sam stavio u player bio je Tycho – Epoch, a prošli sam tjedan bio u nekom indie moodu pa se vrtio TV On The Radio i Colder među ostalima, a vrlo često moj kućni soundtrack su rare groove, soul i funk iz 70-tih.

Zahvaljujemo CET-u na intervjuu, a vas pozivamo da, nakon odmora od FSOZ-a, dođete na glazbeno predavanje DJ CET-a u subotu, 22.10.2016. u klubu Boogaloo.

-Razgovarala: Nina Liebhardt-Šupe-