Dapayk
Dapayk

Dapayk, čiju glazbu obilježavaju tople bas linije i plesni gruv, dolazi kao naručen u ovo hladno doba godine. Saznajte u ekskluzivnom intervjuu što se još krije iza glazbe ovoga velikana elektroničke scene!

Niklas Worgt, poznatiji kao Dapayk, dolazi u Zagreb kao gost You Are We kolektiva, te će se predstaviti zagrebačkoj publici u klubu Željezničar u subotu, 19. studenog.

Njegova ljubav prema glazbi počinje relativno rano – sredinom devedesetih posuđuje svoj prvi sintić i na starom kompjuteru počinje svoje glazbeno putovanje koje ga zbog njegove ljubavi prema pionirskim elektroničkim žanrovima vodi kroz drum n’ bass preko housea do techna. Odlučan u svojoj namjeri da ništa od spomenutog ne izostavi, počinje se profilirati svojim specifičnim stilom kojeg obilježavaju isključivo live nastupi.

2001. godine osniva Mo’s Ferry Productions, etiketu koja služi kao koncentrat njegovog specifičnog stila – minimalističke elektronike sa natruhama brejkbita. Kroz Mo’s Ferry te mnoge druge etikete, godinama potvrđuje svoju relevantnost na globalnim florovima te sa preko 50 singlica i 10 albuma za pojasom, imamo priliku poslušati ga u Zagrebu kao iskusnog veterana elektroničke scene.

Povodom njegovog nastupa, uspjeli smo popričati sa njime o njegovom aktivnom tempu, ljubavi prema opremi, i drugim stvarima. Što nam Niklas ima za reći, pročitajte u nastavku teksta.

UES: Aktivno nastupaš već neko vrijeme. Umoriš li se ikada? Kako život na putu utječe na tvoj privatni?

D: Obožavam svirati live! Ponekad mi samo putovanje zna biti naporno, no to se brzo promjeni kada se glazba upali i rulja počne plesati. Žena mi također nema konvencionalno radno vrijeme, tako da je lakše napraviti mjesta za zajedničke stvari. Uz to, kupili smo i malu kućicu u okolici Berlina u koju pobjegnemo kad god je to moguće.

UES: Pošto većinom nastupaš samo live, koliko ti bude teško stalno ostati svjež? Koliko često ga mjenjaš?

D: Organiziramo “I Love Vinyl”, mali open-air festival za koji uvijek pripremim skroz novi materijal dva puta godišnje. I, pošto nema unaprijed programirane trackliste koju moram pratiti, mogu skakati između svih šablona koje sam pripremio unatrag pet godina otkako sam počeo svirati samo sa hardwareom. Nikad nije isto. 

UES: Pošto si organizator “I Love Vinyl” festivala, zauzima li plastika posebno mjesto u tvom srcu? Što se sve može pronaći u tvojoj kolekciji?

D: Nikad nisam bio pravi DJ, ali oduvijek skupljam ploče. Od najranijih dana, povezan sam sa pločama preko vizuala i zvuka. Nemam pojma koliko sam mjuze kupio digitalno, ali ti mogu napamet reći gdje je što u mojoj kolekciji ploča, a pokrivam sve od drum n’ bassa iz devedesetih, preko jazza i techna…

UES: Primjetio sam da si strastven oko opreme. Koliko ti je sama oprema važna? Kupuješ li stalno nešto novo ili imaš neke svevremenske favorite?

D: Već neko vrijeme koristim samo hardware na stejdžu. Srce setupa čine 2 Elektron Octatrack semplera na kojima je sve bazirano. Ostatak, neki drum machine ili sintić često mjenjam. Trenutno koristim dva mala modularna sistema koji su jako utjecali na zvuk mog livea. Volim ići ukorak sa flowom i pokušavam pratiti put koji mi oprema zacrta.

UES: Analogno ili digitalno – što se tiče samog zvuka, što više preferiraš?

D: Volim oboje, samo mi ovisi što želim postići. Postoji u obje kategorije i dobra i loša oprema. Za mračniju techno mjuzu koristim analognu opremu dok za breakbeat i ekserimentalnu glazbu volim raditi sa digitalnom opremom ili čak samo sa kompjuterom.

UES: Nastupaš i sa svojom ženom, Evom. Kako je to? Sviđa li ti se privatnija radna atmosfera ili ponekad bude teško? Koje su prednosti takvog načina rada?

D: Eva i ja se znamo već preko 20 godina. Prilično smo dobar dobar tim i znamo što međusobno očekujemo. Zajednički rad je veoma harmoničan. Svatko od nas dodaje kreativni input, i ako nam se ne sviđa rezultat, ne izdamo to. Također, zbog toga što se toliko znamo, radimo stvarno brzo.

UES: Kakve si promjene uočio u glazbenoj industriji tokom svoje duge karijere? Jesu li sve bile na bolje?

D: Kada sam počeo sa live izvedbom sredinom devedesetih, bio sam jedini izvođač tog tipa u krugu od 100 kilometara, tako da je bilo prilično lagano biti uočljiv. Kada mi je izašla prva ploča, postalo je još lakše doći do gaža. A sa dobrom pločom vani, znao si da ćeš nastupati sljedećih par mjeseci.

Preko noći su društvene mreže postale jako popularne i sve je postalo površnije. Odjednom nije sve oko glazbe te moraš predstaviti puno više svoje persone javnosti. Drugi par rukava je taj što je digitalizacijom puno producenata konačno dobilo šansu biti primjećen, što nije loše. Sada je imidž izvođača ponekad važniji od njegove glazbe te jdolazi do poplave glazbe koju nikad nitko neće preslušati.. No i dalje nalazim dovoljno kul mjuze koja me inspirira, samo što ju je teže naći.

UES: Imaš li kakvu poruku za fanove u Zagrebu?

D: Vi volite rakiju i techno, ja volim rakiju i techno, nađimo se u klubu!